Monografija pod nazivom„Sarajevo“, u izdanju Gradske uprave, praktično je tek došla iz štamparije u ruke Nihada Kreševljakovića, jednog od autora. Oni koji su je do sada imali priliku prelistati slažu se da je monografija „Sarajevo“ vrijedno djelo, koje bi svaka kućna biblioteka trebala imati.
Vruć papir
Listajući još „vruć“ papir, Kreševljaković je za „Avaz“ govorio o tome kako je nastala ova jedinstvena monografija s velikim brojem dragocjenih fotografija koje je javnost do sada rijetko imala priliku vidjeti. Neke su sačuvane od zaborava i objavljene prvi put.
- Zahvaljujući Zijahu Gafiću, koji je okupio fantastičnu ekipu fotografa, u knjizi su se našle fotografije mnogih bosanskohercegovačkih, ali internacionalnih fotografa, poput Milomira Kovačevića Strašnog, Gerija Najta (Gary Knighta), Rona Haviva, Pola Lovea (Paul Lowea), Toma Stodarta, Velije Hasanbegovića, Damira Šagolja, Almina Zrne, Midhata Mujkića, Imrane Kapetanović i mnogih drugih – ističe Kreševljaković.
Dodaje da su u monografiji, također, uvrštene fotografije iz arhiva Zemaljskog muzeja, Historijskog arhiva, Muzeja Grada Sarajeva...
- Osim mene, autor teksta je i Amir Vuk Zec, a Tarik Jažić i ja smo sakupili veliki broj citata o gradu Sarajevu koji su korišteni u knjizi. Dizajner je Enes Huseinčehajić, a autor naslovnice Safet Zec. Puno je i drugih saradnika - kaže Kreševljaković.
Govoreći o tome šta ovu monografiju razlikuje od sličnih projekata, Kreševljaković naglašava da je to podatak da iza nje stoji Grad.
- Koliko znam, Grad Sarajevo dugo nije realizirao sličan projekt. U međuvremenu rađeno je nekoliko monografija Sarajeva. Ipak, ovu razlikuje to da iza nje stoji Grad i utoliko je posebna s obzirom na to da ima taj zvanični karakter. Ne treba zaboraviti da su neke od monografija, davno publiciranih, knjige koje su danas veoma vrijedne, a jedna od njih je i monografija Grada publicirana u danima opsade Sarajeva, gdje su bile fotografije Danila Krstanovića, Rikarda Larme... – kaže Kreševljaković.
Smatra da je, u biti, svaka monografija Sarajeva posebna, ali je isto tako veoma teško napraviti je da bude drugačija.
- I to je ono na čemu smo se najviše trudili kada je u pitanju rad na ovoj knjizi. Zijah Gafić i ja nastojali smo fokusirati se na ljude, kako poznate tako i obične.
Ukazati na to da su grad, prije svega, ljudi koji tu žive i ljudi koji te gradove posjećuju i koji nerijetko neke stvari bolje i jasnije vide od nas koji živimo tu -smatra Kreševljaković.
Lijepa saradnja
Na upit kako bi monografiju opisao u tri riječi, odgovorio je:
- Kao knjigu o ljubavi prema Sarajevu.
Na koncu ističe lijepu saradnju s ljudima iz Gradske uprave.
Važno je ostavljati ovakve tragove o gradu
- Ovakve knjige uvijek ostanu kao neka referentna tačka o nekom vremenu i kao takva bit će ta vrsta informacije o gradu nekim budućim generacijama. Jasno je da se radi o vremenu u kojem se prepliću različiti događaji, i ružni i lijepi. Svima nam je jasno da živimo u teškim vremenima, ne samo ovdje, već i globalno. Ali, u ovoj knjizi ima i ono nešto što nas, unatoč svemu, drži i dalje vezanim za naš grad. Važno je ostavljati ovakve tragove o gradu i u tome je ta vrijednost. Kako Bašeskija reče: „Što je zapisano ostaje, a što se pamti iščezne“. Puno je toga što
