Safet Zec je u svom Počitelju. Umjetnik svjetskog glasa, koji živi na relaciji Venecija - Sarajevo - Počitelj, ipak se najljepše osjeća u hercegovačkom dragulju, odakle godinama apelira za spas mjesta koje, kako kaže, sve više tone u tamu.
- Mnogo je ljepše ovdje nego kod vas u Sarajevu - kaže Zec na početku ekskluzivnog intervjua za „Avaz“, u kojem je otvoreno govorio o stanju u BiH, Ukrajini, podjelama...
U našem prošlom intervjuu javno ste kritizirali stanje u Počitelju. Je li se išta promijenilo?
- Niko ništa ne radi. Stanje je daleko od mogućnosti, potreba i svega što liči na civilizaciju. Najveći grijeh je spram ovih ljudi koji bi trebali da žive od jednog takvog mjesta. Ostavljeni su na bijedno prodavanje voća u čuvenim fišecima... Svi objekti su zatvoreni, propadaju, i to kapitalni objekti.
Kome je to u interesu?
- To je tipična slika našeg odnosa i poimanja. Da li je primarno napraviti neku ružnu džamiju negdje gdje nema ni 20 kuća, ili zaštititi jedno historijsko, arhitektonsko djelo, jednu medresu...? Čitave strukture su potpuno zapuštene. Sad autobusi dolje dovoze grupu koja tu prohoda, popi** se... Ovdje niko ne odsjeda. To je samo za plakati.
Kako iz Vaše, počiteljske perspektive izgleda stanje u BiH?
- Nemamo prave ljude na pravom mjestu. Ljude delegiramo stranački. Sve ide neprirodnom selekcijom. Hoću jednog predsjednika koji voli svu zemlju i sve ljude.
Ima li spasa za BiH, hoće li izdržati udare s raznih strana?
- Mora živjeti i preživjeti. Ali to je dug period. Mi duge godine trošimo na glupe stvari koje svako dijete zna... Duga agonija se odvija pred našim očima, dobro uopće živimo. Živimo dramatično vrijeme u kojem je pogrešan čovjek na pogrešnom mjestu. A imamo sjajne ljude, stručnjake, koji su otišli, čine čast zemljama u koje su došli, spremni su ovdje doći, to isto učiniti u našoj zemlji, ali prokletstvo naših podjela je užasno - imamo i dalje odvojene škole, aparthejd… Stalno živimo u monstruoznoj podjeli, ne može ništa da funkcionira.
Možete li raditi kada vidite vijesti iz Ukrajine, BiH...?
- Pitate čovjeka koji kapitalizira svoju profesiju i put. Ne mogu ni dan-danas da shvatim da moraju tenkovi da ulaze u Ukrajinu, da ljudi nisu u stanju da se dogovore...
- Umjesto da jezike, različite običaje vidimo kao naše bogatstvo, mi se dijelimo... To bogatstvo nije dato drugima. Živim u Italiji, ovih dana svi mi čestitaju Uskrs, oni još ne znaju da pripadam drugoj reliji. Ali ja to prihvatam, lijepo je, neka čestitaju, i ja njima čestitam. Mi ovdje znamo šta je katolicizam, šta je pravoslavlje, šta su muslimani. Umjesto da u školama učimo historiju svih naših religija, mi smo se podijelili - kaže Zec.