Publika u Sarajevu je tokom Sarajevo Film Festivala (SFF) imala priliku pogledati dokumentarni film “Svjetla Sarajeva”, koji odaje počast kultnoj dvorani Skenderija i bendu koji je obilježio jedno vrijeme - “Zabranjenom pušenju”.

Frontmen grupe Davor Sučić, odnosno Sejo Sexon, jedan je od naratora, režiju potpisuje Srđan Perkić, a produkciju Amra Hadžihafizbegović, kćerka jednog od najistaknutijih bh. glumaca Emira Hadžihafizbegovića.

Dodatna sreća

Ovo je njen najozbiljniji projekt do sada, a u razgovoru za “Dnevni avaz” nije krila radost što je ostvarenje premijeru doživjelo upravo na SFF-u.

- Moj prvi posao u životu je bio upravo na SFF-u, prvenstveno volonterski, a onda, naravno, i za plaću. Tako da se uvijek radujem SFF-u, jer ima posebno mjesto, kako u mom odrastanju tako i u profesionalnom oblikovanju. Pogotovo sada kada je film prvi put ušao u takmičenje, što predstavlja dodatnu sreću i zadovoljstvo - kazala nam je Hadžihafizbegović.

Objasnila je da je sama ideja o filmu potekla od toga što se bližio jubilej, odnosno pedeset godina Skenderije, i kada se taj presjek napravio, reditelj Srđan Perkić, koji je inače rođeni Sarajlija, a posljednjih dvadeset godina živi i radi u Italiji, odlučio je napraviti dokumentarac.

- I Perkić je veoma vezan i za Sarajevo i za bend “Zabranjeno pušenje”, a ono je vezano za samu dvoranu, a tada je bio njihov veliki koncert u Skenderiji. Rekli smo: “Hajmo napraviti nešto gdje ćemo povezati više stvari.” Sve smo to upakovali u jednu priču koja je dobila naslov “Svjetla Sarajeva” i koja je objedinila više fragmenata vezanih za Sarajevo - rekla je producentica.

Dodala je da su filmovi ovakvog tipa vrlo važni jer nešto, kada je dobro, “to traje i trajat će do sudnjeg dana”.

- Vjerujem da će generacije mladih ljudi slušati “Zabranjeno pušenje“, jer su ostavili jak dojam, koji će trajati vjerovatno zato što je to nešto što u ljudima izaziva emociju, ali, na kraju krajeva, zato što je kvalitetno. Da nije, ne bi trajalo sve ove godine - istaknula je Hadžihafizbegović.

Smatra da sve što je kvalitetno, što je ostavilo traga za jedan grad, jednu historiju, jednu kulturu treba tematizirati, raditi priče o tome, jer to pruža mogućnost svima da nauče nešto više.

- Osim toga, ta kultura sjećanja na ljude, događaje, trenutke definitivno je bitna stvar za sve nas koji se bavimo kulturom, jer, ako pogledamo unazad dvadeset godina, jedan od najprepoznatljivijih identiteta BiH upravo je kultura. U procesu nastajanja filma sve je bilo zanimljivo. Počeli smo ga raditi prije korone, 2019. godine, jer je tada bila ta godišnjica, a onda smo imali taj period u trajanju od dvije godine kada skoro niko nije mogao izaći iz zemlje. Ono što je meni bilo najizazovnije u tome bio je način na koji smo se svi mi spojili i kako smo predobro funkcionirali, iako smo svi iz različitih mjesta - kazala nam je Hadžihafizbegović smiješeći se.

“Imaginarium Industry”

To pojašnjava činjenicom da se ostvarenje montiralo u Zagrebu, da ona živi u Sarajevu, reditelj Srđan u Italiji, Sejo Sexon također u Zagrebu, plus je stalno na putovanjima.

- No, način na koji smo se mi organizirali da ovaj film dovedemo do kraja, da ga plasiramo i da završimo do SFF-a je bio kao neki uigrani tim koji funkcionira već dvadeset godina. To je bila moja prva profesionalna produkcija jer je rađena u produkcijskoj kući „Imaginarium Industry“, koju sam oformila pred samu koronu. Tako da je moj prvi veliki projekt, odmah na početku, doživio tako lijep i značajan uspjeh - ponosno je istakla Hadžihafizbegović.

Ponovila je da joj mnogo znači što sve počinje na SFF-u.

- Ko god se bavi ovim poslom zna da, kada film završi na nekom značajnom festivalu, odmah nakon toga dobije svoj festivalski život, ali se i mimo toga rade razne premijere. Nama je svakako cilj i želja da film nakon SFF-a bude na još festivala, a onda ćemo čak razmišljati i o kinodistribuciji po cijeloj BiH, a možda i u regionu - zaključila je Hadžihafizbegović.

Rediteljska eksplikacija

- Mi, zapravo, imamo skroz drugačije postavljen koncept rada dokumentarnog filma i to je ono što se meni u Srđanovoj rediteljskoj eksplikaciji mnogo svidjelo, jer je on, inače, čovjek koji se bavi fotografijom. Na zanimljiv način je konstruirao i vodio gledaoce kroz priču o Skenderiji i “Zabranjenom pušenju”. Sejo je jedan od naratora u filmu, jedan od glavnih likova - istaknula je Hadžihafizbegović.

Raditi s velikim ljudima

- Najizazovnije mi je bilo to što sam radila s velikim ljudima, velikim facama u raznim segmentima njihovog zanimanja, a funkcionirali smo na vrhunskom nivou. Ono što mi je bilo najbitnije jeste to što sam ja od reditelja i cijele ekipe imala odriješene ruke što se tiče producentskih odluka. Tako da sam imala mogućnost da djelujem i pružena mi je zaista divna prilika - kazala je producentica.