Tjentište će 6., 7. i 8. jula biti domaćin OK Festa. Među učesnicima će biti i „Orthodox Celts“, bend iz Beograda, koji izvodi tradicionalnu irsku muziku kombiniranu s rok elementima.

Kažu da se, kada je u pitanju OK Fest, ne nadaju ničemu što nije realno.

- A realno je da to bude vruća, znojava i burna, dinamična i beskompromisna svirka, kao i uvijek - poručili su članovi benda.

Naša priča

„Orthodox Celts“ su dokaz da rokenrol još živi. Slažete li se?

- Odgovor na to pitanje trebaju dati oni s druge strane bine. Mi živimo to što sviramo i o čemu pjevamo. Ako ljudi koji nas slušaju smatraju da je tako, onda je to sigurno tako i ja samo mogu to potvrditi.

Šta je za Vas rokenrol?

- Ono što bi trebao označavati izraz demokratija, ali je u praksi riječ demokratija surovo i beskrupulozno iskorištena u potpuno pogrešne svrhe i samim tim stavljena ad acta po pitanju izvornog značenja, tako da je rokenrol ostao jedini bastion slobodne misli i izražavanja.

Specifična je i irska melodija u Vašoj muzici, za koju ste rekli da je Vaša potreba. Kakvi su komentari danas, a kakvi su bili nekada, kada ste počinjali karijeru?

- Komentari su uvijek bili u istom odnosu: 95 posto izrazito pozitivnih, 3-4 posto neodređenih i 1-2 posto dežurnih gunđala i zalutalih. Nas to zaista nikada nije zanimalo. Mi smo uvijek tjerali svoju priču, baš zato što je ovaj način izražavanja naša potreba i kao takva nije podložna nikakvim kompromisima.

Postoji li neka tajna Vašeg uspjeha i zadržavanja na sceni tolike godine? Posebno, ako se u obzir uzmu današnje instant-zvijezde?

- Pa, upravo to, da ništa nismo željeli instant i da nikada nismo željeli biti zvijezde. Sve što smo željeli je da sviramo ono što najviše volimo i da se kroz to izražavamo. Nema tu nikakve tajne, to je pitanje sopstva, a kad nešto radiš iskreno i publika prepozna da ti može vjerovati svaku izgovorenu i otpjevanu riječ, to je onda to.

Koliko sada bend broji članova? Uvijek priznate da postoje nesuglasice, što je i normalno, ali kako ih, ustvari, rješavate?

- Ima nas sedam na bini, jedan stalni tonac i jedan vozač. Nesuglasice postoje i u najčvršćim i najdugotrajnijim vezama, a kamoli u bendu koji je na okupu, bezmalo, četvrt i kusur stoljeća. Sve se rješava argumentima i razgovorom, prosto ne dozvoljavamo da nešto što je zdrava rasprava i plodonosna razmjena mišljenja i stavova preraste u svađu ili nešto što nije u interesu benda kao cjeline jer, na kraju krajeva, mi svi igramo u istom timu i ako niste spremni da sebe podredite timskom cilju, onda i niste za taj tim.

Šund i pop

Kako biste prokomentirali muzičku scenu u regionu?

- Živa, dinamična, ali potpuno underground, skrajnuta i marginalizirana do te mjere da je to prosto degutantno. Naravno, to važi ako govorimo o rokenrolu. Ove ostale vrste muzike, sa zajedničkim imeniocima u šundu i popu, ne bih komentirao.

Šta Vi, inače, privatno slušate, možda u automobilu tokom puta ili kući dok odmarate?

- Jednom metalac - uvijek metalac! To je moja druga velika ljubav. A, generalno, kao neko ko se bavi muzikom, i na radiju i kao novinar i kao muzičar, slušam sve, ali uvijek vršim selekciju i sve razdvajam u četiri kategorije: sviđa mi se i dobro je, ne sviđa mi se, a dobro je, sviđa mi se, a ne valja i ne sviđa mi se, a i ne valja, tako da slušam ono što stigne u prve tri.

Nema zaokreta

Koji su planovi „Ortodox Celtsa“?

- Nikakvih naglih zaokreta nema u planu. Plan je što više svirati i što više ići u širinu, odnosno, van granica regiona, pa tako već sada imamo zakazanih nekoliko nastupa u inozemstvu za 2019. godinu. Ono što bi moglo biti fanovima najinteresantnije je da razmišljamo o „live“ albumu.

Ništa ne bih mijenjao

Kada pogledate iza sebe, postoji li nešto za čim žalite ili možda neka neostvarena želja, saradnja...?

- Ne! I sada, kada bismo počinjali ispočetka, ne bih ništa mijenjao, ni za pedalj. To onda ne bismo bili mi!