Kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom. To je tako od kad je svijeta i vijeka. Od pećinskih ljudi naovamo uvijek su bili oni koji su mudriji, snažniji, superiorniji u svakom pogledu i oni koji su u hijerarhijskoj ljestvici uvijek negdje pri dnu, koji što zbog više sile, što zbog vlastitih propusta, strahova i nesigurnosti ne mogu sebi da da izgrade povoljniji položaj u čoporu.

Takva konstelacija snaga je, u neku ruku, prihvatljiva. Takav je zakon prirode! Međutim, dvojakost ovih superiornijih je poseban fenomen. Postojali su i postoje oni koji svoju superiornost nisu koristili da kinje, zlostavljaju i iživljavaju se na onim slabijim od sebe. Takve je odlikovalo viteštvo i svaka druga vrlina. S druge strane, bilo je i uvijek će biti onih koji od vlastitog sebičluka, gramzivosti, i frustracija jedva čekaju da na bilo koji način ispolje to svoje siledžijstvo. Na takve se odnosi citat o tpouzu i tragovima.

O onim prvim, vitezima i junacima pisane su pjesme, epovi i romani od kad je čovjek naučio da zapisuje klinom po glinenim pločama. I ovim drugim nesretnicima je znao biti posvećen pokoji red. Ne u tolikoj mjeri kao o ovim prvim, jer više nisu ni zaslužili. Takvi ne zaslužuju pomena!

Zamislite onog sitnog, nebitnog, nesretnog, koji pokušava da preživi kako zna i umije. Trudi se kukavan, ne bude lijen, učini sve ispravno, nakupi sebi malo da ima i onda dođe siledžija, kabadahija i otme mu i to malo. Nedugo nakon što se čovjek iselio iz pećina i počeo da živi u uređenijim sredinama ove siledžije su postale robovlasnici. I danas ih ima. Ušminkani, uglađeni, ali podjednako prepredeni.

Naravno, ni savremena civilizacija nije lišena siledžijstva, robovlasništva i lopovluka. Naprotiv! Nabrojana zla su izraženija nego ikad, s tom razlikom što su tiha, perfidna i podmukla. I danas siledžija otima od nesretnika s kraja lanca ishrane, ali se ne zaustavlja samo na otimačini. On ga još dodatno ponižava ubjeđujući ga kako mu nije oteo. Sijaset nebuloznih argumenata za kojima u tim trenucima poteže, pomenutu lakrdiju čine dodatno tragikomičnijom. Apsurd cijele situacije je frapantan.

Zanimljivo, čak i takve pojave i fenomene moguće je pronaći u estradnim pjesmama. Dovoljno je prisjetiti se pjesme “Lopov” Indire Radić i Alena Islamovića. Riječ je o duetu iz 2004. godine sa Indirinog albuma „Unplugged“. To je pjesma koja donosi motive lopovluka i otimačine. Da li krađa apstraktnih pojmova kao što su dodiri, snovi i poljupci stoji kao simbol krađe materijalnih stvari, procijenite sami. Svakako pjesme tumačimo po vlastitom nahođenju…