Mladen Vojičić Tifa (63), legenda Sarajeva i naše muzičke scene, nije baš ličnost koja se često pojavljuje u medijima. Kad ne nastupa s „Bijelim dugmetom“, on živi svoj život, kako nam kaže, u svom mikrosvijetu. A ono što je izazvalo veliki interes javnosti jeste najava da Tifa snima novi materijal.
Tifa nam je otkrio sve o novom projektu, ali u svom stilu, iskren i direktan, kao malo ko, dao nam je i ekskluzivni intervju u kojem je govorio o muzici, životu u Sarajevu, politici...
Nema sreće dok jedan čovjek ne bude zastupao interese svih progresivnih i normalnih ljudi
Posljednji solo materijal objavili ste 2013. godine. Šta sada spremate?
- Nešto radim. Imam dosta materijala. Još je to u povoju, ali, uglavnom, desit će se to ove godine sigurno.
Ima publike koja je željna pravog rokenrola.
- Znam ja to vrlo dobro. Ja nisam čovjek od društvenih mreža, ali ima ljudi koji rade to za mene. Znam ja kakve su reakcije ljudi. Ono što ja budem ponudio bit će, prije svega, kvalitet. To je sigurno.
Pratite li dešavanja oko nas? U nedjelju je bio derbi, vladao je haos u gradu. Pratite li politiku?
- Ne, uopće. Zato što sigurno znam da se zapravo ništa ne dešava, to je samo priča opletena po ko zna koji put. Niti tome ima kraja niti se nazire kraj. Svi normalni ljudi dijele moje mišljenje - od zla oca, od gore matere. Nema sreće dok jedan čovjek ne bude zastupao interese svih progresivnih i normalnih ljudi. Šta će mi tri čovjeka.
Ne osuđujem nikoga, samo ne volim da mi neko soli pamet šta treba ovdje raditi
Mnogi muzičari, zvijezde su otišli, idu iz Sarajeva. Šta Vas još drži?
- Nije problem da li mene još nešto drži. Ja sam davno govorio na tu temu, ali i u onom, ratnom periodu. Kad kažu - vi ste patriota zato što sam pjevao patriotske pjesme. Nije stvar u tome. To što mene drži je apsolutno neka deplasirana priča. Ja neću bilo kome da se dopadam. Mene ovdje drže neki ljudi koji su još normalni... A svako ide trbuhom za kruhom, ja se osjećam itekako dobro na ovom svom dunjaluku.
Nije problem, mogu otići, samo ja nisam Bosanac s neke distance od 300, 400, 500 kilometara. Da ne pričam o hiljadama. Ne osuđujem nikoga, samo ne volim da mi neko soli pamet šta treba ovdje raditi. Ne volim da neko soli more nama, na ovom terenu, kako mi treba da se ponašamo. E, sad, da li je to patriotizam, kako to ko gleda, to je drugi par cipela. Svako sebi „prišije“ neku medalju koja mu ne pripada. Ali svjedoci smo kako prolaze ljudi koji uzimaju ono što im ne pripada. Živjeti normalno u današnje vrijeme je raritet.
„Bijelo dugme“ ove godine slavi 50. rođendan.
- Velika je stvar 50 godina za svakog od nas ponaosob, ovo još malo što nas je ostalo. Vidiš kako ide.
Rijetko izlazim. K'o biva, nemam gdje...
Šta radite kad se ne bavite muzikom?
- Rijetko izlazim. K'o biva, nemam gdje... Imam gdje, ali me to odavno nešto ne uzbuđuje. Sretnem se s nekim ljudima koji meni još nešto znače. Družim se s mačkama svojim, to mi je najljepše. Čitam, pišem, šta ja znam. Meni je lijepo.
Ima posla
- Ima posla, samo zavisi od apetita. Niko nije navikao na sve i svašta... Ali mi nije jasno otkud ovoliko automobila... Nikad ih više nije bilo.
Šta je kultura
Nije kultura pročitati hiljadu knjiga. To je za mene baza podataka. Kultura, čovjek se rađa s tim.
