Bosanskohercegovački bokserski šampion Adnan Ćatić (Felix Sturm), u njemačkom gradu Ludvigsburgu, ubjedljivo je pobijedio Turčina Šukrua Altaja (Sukru Altay) nokautom u devetoj rundi. Ovo je bila Adnanova 44. pobjeda u njegovoj uspješnoj bokserskoj karijeri.
Poslije pobjede Adnan Ćatić je u intervjuu za "Dnevni avaz“ govorio o svojoj karijeri, planovima, razočarenjima, ali i podršci porodice i navijača.
Želja za pobjedom
- Nakon ove moje još jedne ubjedljive pobjede osjećam se zaista sretno, zadovoljno i nekako smireno. Dvorana je bila dupke puna, a atmosfera samo za poželjeti. Na moju sreću, nisam imao ni teže povrede - rekao nam je Ćatić na početku razgovora.
Uskoro ćete proslaviti 45. rođendan, a boksali ste kao u najboljim godinama. Otkud Vam tolika snaga, volja, želja?
- Činjenica je da sada ne boksujem intenzivno kao prije, dva-tri puta godišnje i to je to. Ove godine imao sam dvije borbe, jednu u februaru i ovo je bila druga, tako da sam imao mnogo vremena za pripreme, kako fizičke, tako i psihičke. Osim toga, tu je novi trener, nova ekipa, nova motivacija, dakle, sve se poklopilo, pa su i dobri rezultati neminovni.
Iza Vas su 44 pobjede. Kada vratite vrijeme unazad, koja Vam je pobjeda bila najdraža ili najteža?
- Iz ove perspektive teško je to precizno reći, ali svaka borba, svaki protivnik, svaki ulazak u ring bio je na svoj način poseban, interesantan, te uvijek pun očekivanja, nade i želje za pobjedom. Možda bih mogao izdvojiti momenat kada sam četvrti put postao svjetski prvak, to je bilo baš posebno u mom životu. Sve u svemu, veoma sam zadovoljan svojom karijerom od samog početka do danas. Znam ko sam, šta sam, koliko vrijedim, a, što je najbitnije, vjerujem u sebe.
U jednom momentu u Vašoj karijeri i Vašem životu dešavale su se neke ružne stvari. Mnogi su mislili da se nakon toga više nećete vratiti u ring, a Vi ste se vratili još jači, snažniji i spremniji?
- Koliko god ja bio dobar i uspješan u životu, uvijek će biti onih koji me ne vole i koji mi žele zlo. To su ljudi koji nikada sami nisu ništa uspjeli u životu pa žele drugim ljudima da nanesu zlo i unište život ili karijeru. Meni je bitna masa naših ljudi koji me podržavaju u posljednjih 20 godina.
Bez incidenta
Koliko ste blizu ili daleko da kažete borbama i ringu zbogom?
- Mogu samo kratko da odovorim na to pitanje, a ono glasi, vrlo, vrlo blizu.
Na kraju boks meča rekli ste: „Ovo nije Štutgart ovo nije Ludvigsburg, ovo je Bosna i Hercegovina“. Jeste li se se zapitali kako će njemački mediji reagovati na tu Vašu izjavu?
- Oni će pisati onako kako njima odgovara. Na kraju, niko od njih nije razumio šta sam rekao, ali i da jeste, stojim iza svake svoje riječi. Zahvalan sam svojim navijačima koje mi prate u ovih dvadeset godina, zbog kojih je atmosfera na mojim mečevima jedinstvena.
Niko od boksera nema takve navijače i takvu atmosferu u areni. Nijemci treba da budu zahvalni za takvu atmosferu, a nikad se nije desio nijedan incident. To je moja publika, moji navijači i moja snaga.
Sin je moj najveći fan
Je li Vaš sin Mahir zainteresovan za boks?
- On je mnogo zainteresovan za sve vrste sporta, ima svoj krug prijatelja koji, također, vole sport i boks. Uvijek je uz mene, podržava me, svaka moja pobjeda je i njegova pobjeda.
I on ima veliki pritisak ili stres, jer, kada se ja borim, i on se na neki način bori sa mnom. Podržava me, daje mi snagu i moj je najveći fan, kao i moja kćerka koja također pokazuje interes za sport.
Uz veoma mali broj mojih saradnika i prijatelja ja sam uspio u životu, ali za svaku pobjedu sam sam zaslužan, kao i za ovu posljednju, za koju sam, između ostalog, smršao 15 kilograma.
