Priliv američkih košarkaša evropskoj košarci nikad nije bio veći. Uspjesi evropskih igrača u NBA ligi dovode do rasta broja zainteresovanih, čak i preko okeana.

Iako ove sezone imamo priliku gledati poznata NBA imena, nije baš svaki američki košarkaš dobio crveni tepih prilikom dolaska.

Jedan od takvih je i Kinan Evans (Keenan), zvijezda Žalgirisa i jedan od najboljih bekova današnjice u evropskoj košarci. Evans je u svojoj prvoj sezoni, po završetku koledž karijere i prolaska kroz G League (razvojna liga NBA timova), došao ni manje ni više u Bosnu i Hercegovinu, gdje je nastupao za Igokeu. Nakon toga je s velikim uspjehom igrao za Hapoel iz Haife, Makabi iz Tel Aviva, prije nego što se pred početak prošle sezone preselio u Litvaniju, gdje igra za Žalgiris iz Kaunasa.

Evans je u ekskluzivnom razgovoru za "Dnevni avaz" govorio o navikavanju na evropski stil života, uspomenama na BiH, dobrim i manje dobrim trenucima, kao i o tome kako mu je bh. reprezentativac Džanan Musa pomogao kada je zadobio tešku povredu.

Evropska košarka

Možete li podijeliti s našim čitaocima Vaš put od koledža do postanka jednog od najboljih igrača Eurolige?

- Nakon koledža, otišao sam u NBA ligu, gdje sam igrao za Detroit Pistonse. Oni su me poslali G League. To mi se nije svidjelo, pa sam došao u Bosnu i Hercegovinu. To je bilo interesantno prvo prekookeansko iskustvo za mene. Tu sam dobio svoj prvi osjećaj kakva je konkurencija u Evropi i kakva se košarka igra. Nakon toga sam otišao u Hapoel iz Haife, gdje sam imao odličnog trenera, koji mi je možda i najviše pomogao u razumijevanju evropskog načina razmišljanja i to ne samo na terenu.

Spomenuli ste BiH, kakvo je bio Vaše iskustvo u našoj državi? Čega se rado sjetite iz tog doba?

- Dolazak u Bosnu je bio interesantan. Iako mnogi nisu pričali engleski jezik, to je bilo novo iskustvo za mene. Imao sam nekoliko veoma dobrih saigrača, a uspio sam i proputovati cijeli taj region. 

Također, za jednog početnika u svijetu košarke, cijene su bile prilagođene tome. Moram spomenuti i da je hrana bila veoma dobra. Imali smo jedan restoran u kojem smo stalno jeli. Tamo ljudi nisu pričali engleski baš najbolje, ali kada bi me vidjeli odmah su znali ko sam i šta volim da jedem. 

To je bio prijatan period u životu. A onda je došao koronavirus i ugasio tu sezonu, iako smo bili na ivici plej-ofa.

Iako smo tek na pola sezone, Žalgiris je na ivici plej-ofa. Koja su Vaša očekivanja za ovu sezonu?

- Ova će sezona biti u znaku borbe. Pokušavamo ući u plej-of, borimo se sa raznim povredama i različitim stvarima koje se dešavaju u životima. Pokušavamo naći konstatnost u igrama i kada to uspijemo znamo da možemo uraditi velike stvari, a to je ulazak u plej-of i osvajanje litvanskog prvenstva.

Poznati ste kao "clutch" igrač. Kako se nosite sa pritiskom u kritičnim momentima utakmice?

- Uvijek imam pritisak na sebi, nebitna je utakmica ili situacija. Razmišljam o tome na način „ako pogriješiš, kriv si – nebitno šta god da se loše desi, kriv si“. Pa je možda i bolje da pokušaš uraditi nešto. Naravno, pomaže to što mi saigrači i treneri vjeruju, a i ja vjerujem u samog sebe.

Igranje daleko od kuće često može predstavljati problem, Kako uspijevate to izbalansirati?

- Imam prijatelje s kojima sam često u kontaktu. Porodica i djevojka me posjećuju, ali nekad je teško. Sigurno je da ta udaljenost od porodice stvara osjećaj kao da je sezona duža nego što jeste. Nemaš svoje ljude sa sobom. Najviše pomaže ta komunikacija kad dođem kući s porodicom. Pokušavam živjeti u trenutku, ostati fokusiran. Prošla sezona mi je „oduzeta“, tako da sam naučio više cijeniti sve što mi se dešava.

Koji je najupečatljiviji trenutak u Vašoj dosadašnjoj karijeri?

- Trenutak koji mi je najviše ostao urezan, i pored osvojenih titula, je ulazak u plej-of Eurolige s Makabijem iz Tel Aviva. Da, Real Madrid nas je „počistio“, ali generalno ulazak u plej-of ovog takmičenja je nevjerovatan uspjeh sam po sebi. Osjećaj uspjeha u prvoj sezoni je nešto što je napravilo da se osjećam vrlo dobro.

Atmosfera u Evropi

Mnogi američki košarkaši pričaju o evropskoj publici. Kakvo je Vaše iskustvo s njima?

- Navijači Crvene zvezde i Partizana su „najluđe“ publike koje sam doživio. Igrajući za Igokeu sam doživio svašta. Smiješno je jer su dolazili njihovi navijači u našu dvoranu, a izgledalo je kao da igraju domaću utakmicu. 

To mi je bila prva sezona, a nisam znao ko su te dvije ekipe. Uz te dvije ekipe moram spomenuti publiku Makabija i Fenerbahčea, kao dvije koje znaju biti poprilično glasne. Uvijek je dobro igrati u takvim utakmicama, osjećate se živim.

Panatainaikosova publika je još jedan primjer da su navijači blago, jer su pomagali igračima u sezonama kada ekipa nije igrala najbolje. Sada, kad su napravili još bolji tim, tamo bude još bučnije nego inače.

Imali ste priliku igrati protiv Reala i bh. košarkaša Džanana Muse. Kakvo je Vaše mišljenje o jednom o njemu? Da li ste imali prilike komunicirati van terena?

- On je veoma, veoma dobar igrač. Mislim da se brzo podigao na najviši nivo. Igrao je sjajnu sezonu u španskom prvenstvu, prije nego što je otišao u Real. 

Kada to uradiš i još je u timu gdje igra sjajno, a pogotovo u posljednje vrijeme u svim takmičenjima. Lično mislim da će u budućnosti biti jedan od najboljih igrača Evrope. I on je karakterom vrlo dobra osoba. 

Kada sam pokidao ahilovu, on je bio među prvima koji su mi se javili. Iako ga lično ne poznajem, rekao mi je da će se moliti za mene i da ostanem pozitivan. Da to uradi, kada nije morao, bilo je veoma kul.

Teška povreda

Nakon što ste igrali u sjajnoj formi, prošlu sezonu je prekinula teška povreda. Da li ste se vratili na 100 posto ili ima još mjesta za napredak?

- Vjerujem da ima još mjesta za napredak. Nakon povrede ahilove, potrebno je preko godinu dana da se vratite na 100 posto. Osjećam se kao da bi mi noga mogla biti bolje nakon operacije. Nakon sezone i duže vjerujem da ću biti još bolje, jer me iz kluba niko ne požuruje da se vratim. Mogu uzeti svoje vrijeme i polako se vratiti na svoj maksimum. To je nešto na čemu radim još uvijek.