Ugledni sportski novinar i publicista Saša Ibrulj već neko vrijeme živi u Švedskoj, gdje s pažnjom prati fudbalska dešavanja u BiH i svijetu.

Kolumnista i saradnik mnogih svjetskih medija, kao što su The Guardian, ESPN, Telesport, Bleacher Report..., te autor nekoliko knjiga, u razgovoru za Avaz Sport dao je svoje viđenje Svjetskog prvenstva u Rusiji, a pričali smo i o njegovoj novoj knjizi, "Igrač za raju", koja je nedavno ugledala svjetlo dana.

Naravno, prvo što nas je zanimalo jeste koga Saša vidi kao favorita na SP u Rusiji.

- Odgovor na ovo pitanje uvijek se svede na istu frazu i isto nabrajanje, s tim da ovaj put moramo izostaviti Talijane i Holanđane u kategoriji ”nisu najbolji ali mogli bi doći do kraja”. Na njihovo mjesto ove i zadnjih par godina možemo uvrstiti Belgijance i Hrvate, o kojima uvijek pričamo da imaju odličnu ekipu i da mogu napraviti mnogo, ali na kraju ne bude ništa od toga. Ostali su kandidati valjda jasni osnovnoškolcima, pa ih je najbolje slagati abecednim redom - Argentina, Brazil, Francuska, Njemačka, Španija.

Kada je u pitanju igrač koji bi mogao obilježiti ovu smortu najboljih svjetskih fudbalskih selekcija, Ibrulj smatra da je i tu konkurencija više nego žestoka.

- Tu je konkurencija i veća, jer na ovakvim turnirima nije nikakva rijetkost da bljesne igrač koji nije ključni u svom klubu i reprezentaciji. Mada, u današnje vrijeme kada svi sve znaju o svakom igraču teško da nam se može desiti nekakav Toto Skilaći (Schilachi). Opet se vraćamo na standardne sumnjivce - Leo Mesi, Nejmar, Pogba, Griezman, možda čak i Isko. Međutim, često se zaboravlja da na kraju prevagu često donosi vrhunski golman, pa bi bilo lijepo da jednom igrač turnira bude golman. Recimo ako ostane u formi iz Junajteda David De Hea.

BiH se nije plasirala u Rusiju, smatraš li da smo mogli više u prethodnim kvalifikacijama?

- Ne, lično smatram da smo morali više u prethodnim kvalifikacijama. I u onim prije toga, za Francusku 2016. S tim da treba računati na uzročno-posljedičnu vezu; da se nismo sramotili s Kiprom i Izraelom u kvalifikacijama za Euro, imali bismo još lakšu grupu u kvalifikacijama za Rusiju. Ali i pored toga, u ovakvoj konkurenciji i s ovakvim timom mislim da smo morali biti unutra. Drugi poraz od Kipra u tri godine nije kiks, nego nacionalna sramota. Samo ta tri boda bi nam bila dovoljna za baraž, tako da je suvišno bilo šta drugo reći.

Robert Prosinečki odnedavno je na klupi BiH, iako je rano suditi na osnovu prijateljskih utakmica, ali da li Žuti može napraviti rezultat s BiH?

- Naravno da je rano suditi. Očigledno je u ovim utakmicama da Prosinečki za razliku od prošla dva selektora ima nekakvu filozofiju i jasnu ideju. Problem s idejom je što ona u teoriji može biti savršena, ali u praksi ovisi o previše ostalih faktora na koje nemaš utjecaj. Mislim da se može napraviti dobar rezultat, ako dobijemo vjetar u leđa u Belfastu i protiv Austrije kući, otvorimo dobro kvalifikacije… Ima i negativnih stvari koje smo vidjeli u ovih nekoliko mjeseci, ali na kraju je dobro da Robi ima ideju i da je se drži, jer bolje poginuti kao heroj nego kao kukavica.

Iako svaki selektor ponavlja kako će raditi na tome da mu osnova igrača u reprezentaciju dolazi iz Premijer lige BiH, to još uvijek nije ni blizu realnosti. Zašto?

- Nažalost, zato što je liga loša. Da se razumijemo, ne onoliko loša koliko je uporno pokušavamo predstaviti, barem kada je u pitanju sirovi talent i kvaliteta, međutim sve ono što okružuje naš fudbal i prvenstvo je loše i to utiče na razvoj igrača. I dalje imamo katastrofalnu organizaciju, i dalje imamo lošu infrastrukturu, rad s mladima je dosta loš, a o suđenju da ne govorimo, ono je najgore u Evropi. Uz sve to, mislim da je bitan faktor i nedostatak realnosti kod igrača, trenera i pogotovo menadžera. Kada sve to udrobite s onim sirovim talentom i kvalitetom nije nikakvo čudo da tek rijetki isplivaju na površinu.

Šta je potrebno uraditi da se ojača Premijer liga BiH?

- Mislim da prije svega trebamo postaviti realnija očekivanja od lige i s klubova, odnosno trenera i igrača, skinuti teret. Mi smo ostali tridesetak godina iza modernog fudbala, nema smisla da vjerujemo da ćemo ga uloviti za pet. Moramo shvatiti da je naša liga ima potencijal da bude razvojna liga - da klubovi u njoj proizvode igrače i od toga žive. A to se ne može ako nam je prosjek godina u ekipama po 28 ili 30 i ako klubovi pod svaku cijenu traže rezultat, koji im u principu ne znači ništa. Uslovno rečeno pozitivno je to što su svi siromašni što znači da bi to bila najizjednačenija liga u regionu i isto tako najzanimljivija, međutim to se neće desiti dok god imamo užasno suđenje. A ono je užasno, između ostalog, i zahvaljujući klubovima koji ga takvog podržavaju i ”ne vide” kad se za njih svira, a kukaju kad se svira protiv njih. Isto vrijedi i za navijače i za novinare, svi su borci za pravdu dok se ne radi o njihovom klubu.

Jedan si od rijetkih sportskih novinara nove generacije koji je i publicista. U subotu si u Buybooku predstavio svoju knjigu "Igrač za raju". O čemu se tu zapravo radi?

- Riječ je o knjizi koja je svojevrsna zbirka fudbalskih kolumni i priča koje su objavljene u Hrvatskoj u protekle dvije godine. Sadrži pedesetak priča o ljudima, gradovima, klubovima, društvenim zbivanjima koji su utjecali na razvoj fudbala kroz historiju ne samo kod nas nego uopšte.

Saša je vatreni navijač mostarskog Veleža, pa bi bilo prilično ružno sa naše strane ne pitati ga o Rođenima...

- Vrijeme je da se Velež trgne. Klub je prošao kroz period stabilizacije, stvari su se posložile i sada je vrijeme da se okrene sportskom segmentu i rezultatu. Prva liga Federacije je užasno takmičenje, daleko od očiju javnosti, s previše igara ispod stola i što je najvažnije, skuplja je nego Premijer liga i mislim da Velež zbog stabilne budućnosti ove sezone mora izboriti plasman u viši rang, zaključio je Ibrulj u razgovoru za Avaz Sport.