Pozicija golmana je kroz historiju definitivno najslabija karika reprezentacije Bosne i Hercegovine. 

Možda je to i razlog zašto se niti jedan ne spominje u dobrom kontekstu nakon kraja reprezentativne karijere. 

U godinama koje su prošle mi uporno spominjemo samo njihove kikseve i greške. U takvom će nam sjećanju, najvjerovatnije, ostati i Ibrahim Šehić. 

Koliko god ljudi u BiH bili zahtjevni, a pogotovo ljubitelji fudbala, ostaje utisak da su u pravu. Barem, kada je ovaj slučaj u pitanju. 

Šehiću se može skinuti kapa što se tiče dolaženja svaki puta kada bi bio pozivan da stoji između stativa. S druge strane, njegovo fudbalsko umijeće, odnosno umijeće da napravi problem u sopstvenom šesnaestercu je zaista na visokom nivou i to nikako ne može biti pohvalno za golmana jedne reprezentacije. 

Uzmimo npr. jučerašnju utakmicu i drugi pogodak Luksemburga. Postavlja se pitanje šta Šehić radi na 40 metara od gola. 

Apsolutno je jasno da naša reprezentacija u ovom trenutku ima posjed lopte i da je normalno za moderne golmane da izađu izvan svog šesnaesterca kako bi se postavili kao "sweeper" i pomagali u kreiranju napada iz zadnje linije. 

Ono što ostaje nejasno je njegovo reakcija nakon što smo mi izgubili loptu. Ne mogu shvatiti, kao vjerujem ni većina navijača, zašto se ne bi vratio u sopstveni šesnaesterac nakon što smo očito izgubili loptu.

Možda ne bih smio, ali garantujem da reprezentativac Luksemburga nema u svom arsenalu precizan lob sa 50 metara.

Ne mogu a da ne podsjetim naše navijače na još jednu njegovu divnu reakciju. Ova je, ipak, došla nakon slobodnog udarca. 

Eurogol je eurogol i to se ne treba komentarisati, ali opet, ostaje nejasno kako čovjek može reagovati na udarac ovako loše. Prvo treba prokomentarisati pozicioniranje što samog sebe, što živog zida.

Živi zid bi se trebao postaviti na jednu stranu i golman koji ga namješta bi trebao vjerovati u njega. Ipak, čini se da Šehić ne vjeruje pretjerano svojim saigračima i zato on stoji na sredini gola. 

Što bi se reklo "ni tamo ni vamo". Nelogična je njegova odluka da ne ostane na svojoj strani i ona nas je koštala, u tom momentu, bitnih bodova. 

Da to ne radi samo za reprezentaciju, dokaz je i snimak gdje doslovno poklanja drugom bh. fudbaleru Harisu Hajradinoviću loptu. 

Egzibicionistički pasovi su također njegov forte. Na svu sreću, od silnih lopti koje pošalje u aut tokom pokušaja, i ponavljam pokušaja, pronalaska saigrača, ne dolazi toliko često u priliku da košta reprezentaciju za ovakve greške. 

Na kraju se može samo postaviti pitanje, da li će i ovo donijeti neku promjenu u izboru igrača naše reprezentacije? Stara odlika naših selektora je da se za te promjene odluče prekasno - stoga se nadajmo da će ovaj put naučiti iz svojih grešaka.