Ćabi Alonso (Xabi) rođen je 25. novembra 1981. godine u Tolosi u Španiji. 

Skupljači čudnih činjenica rekli bi sada rođen je na Dan državnosti Bosne i Hercegovine, no ova činjenica uopće nije bitna. 

Ćabi je trener Bajera iz Leverkuzena s kojim je već sada, nekoliko kola prije kraja, osvojio Bundesligu i tako opalio šamarčinu minhenskom Bajernu koji je posljednjih decenija neprikosnoveni vladar njemačkog nogometa. 

Nogometno okruženje

Ali, vratimo se mi na same početke Ćabija Alonsa. 

Svoje odrastanje je u osamdesetim godinama prošlog stoljeća Ćabi Alonso proveo u prisutnosti nogometne ikone San Sebastiana, navode španski mediji kada govore o ovom nogometnom geniju. 

Dalje kažu, zanimljivo je da je rođen nekoliko mjeseci nakon što je njegov otac, Periko Alonso, predvodio tamošnji klub Real Sociedad do njihova prvog historijskog naslova prvaka Španije 1981. godine, a iduće sezone također predvodio Sociedad do još jednog naslova prvaka.

I to su jedina dva naslova prvaka Španjolske koja je Sociedad uspio osvojiti. U biti, Ćabijev otac Periko jedna je od najvećih legendi ovog kluba te je tako Ćabi već rođen u nogometnom okruženju. Ćabijev brat Mikel otisnuo se u karijeru profesionalnog nogometaša, a drugi brat Jon profesionalnog nogometnog suca. Nakon što je od druge do šeste godine života živio u Barceloni (otac mu tada igrao za Barcu) vratio se u San Sebastian, a tamo mu je susjed u ulici bio današnji trener Arsenala Mikel Arteta s kojim je svakodnevno kao dječak igrao nogomet na pijesku u tehničkim egzibicijskim 1 na 1 utakmicama.

Samo nogomet

Sve je kod Ćabija Alonsa od najranijih dana bilo samo – nogomet.

Svoje prve nogometne korake napravio je u Antiguoku, amaterskom klubu iz San Sebastiana budući da je otac Periko izričito htio da Ćabi zavrijedi svoje mjesto u nekoj od većih španjolskih momčadi, a ne da u njima igra zbog toga čiji je sin. Nakon devet godina u tom omalenom klubu, 1999. je pozvan u B momčad Real Sociedada. 

Činjenica o nepostojanju nepotizma potvrđena je u 2000. godini, kad je Periko bio trener glavne momčadi Sociedada te nije pozivao Ćabija iz B momčadi iako se on isticao dobrim igrama. Pomalo i neobično, odmah nakon što je otac dobio otkaz na mjestu trenera, Ćabija Alonsa je u prvu momčad pozvao nasljednik Perika Alonsa, Velšanin Džon Tošak (John Toshack).

Nakon prve sezone sazrijevanja i adaptacije, Ćabi je postao jedna od ključnih figura Sociedada, a momčad je s njim u postavi sve više rasla. Došlo je do toga da je u sezoni 2002./2003. 

Sociedad bio ozbiljan kandidat za naslov prvaka te bio prvi na tabeli sve do posljednja tri kola, da bi na kraju ipak ispustili nekoliko bodova u završnici i pored Real Madrida ostali bez naslova. 

To je još i danas posljednja sezona u kojoj je Sociedad bio na jednom od prva dva mjesta u prvenstvu, a Ćabi je te sezone posebno briljirao kao 23-godišnji zadnji vezni te bio proglašen španjolskim nogometašem godine. Tada je njegova karijera krenula poprilično uzbrdo.

Čudo u Istanbulu

Godinu dana nakon toga je napravio transfer u Liverpool gdje je 2005. godine sudjelovao u onom "čudu iz Istanbula", povratku protiv Milana s 0:3 na 3:3 u finalu Lige prvaka, u kojem je i sam zabio jedan pogodak te za mnoge bio igrač utakmice u tom dvoboju. 

U pet sezona u Liverpoolu je osvojio četiri trofeja, te napustio klub 2009. nakon što je imao nesuglasice s trenerom Rafaelom Benítezom koji mu zbog jedne utakmice Lige prvaka nije htio dopustiti da svjedoči rođenju svojeg djeteta.

Odlaskom u Real Madrid Ćabijeva karijera je došla na jednu još višu razinu. Sudjelovao je u tih pet madridskih sezona u osvajanjima ligaškog naslova, trofeja u Kupu i Superkupu te, najvažnije, čuvene "La Decime" iz 2014. godine, nakon koje se zaputio u redove svojeg sadašnjeg konkurenta, Bajerna iz Minhena gdje je 2017. završio karijeru s tri uzastopna ligaška naslova te fantastičnim igrama na terenu. 

Glavni razlog njegova odlaska u Bajern je bila nevjerojatna znatiželja za promatranjem rada tadašnjeg trenera Bajerna Pepa Gvardiole, piše Večernji.hr.

Kada se detaljno pročita Ćabijeva biografija, lahko je izvući zaključak zašto je jedan od najboljih današnjice. Imao je od koga učiti, a on je to obilato koristio i rezultat je tu.