Jure Franko postao je 14. februara 1984. godine simbol Sarajeva. Prije tačno 35 godina na Bjelašnici, tada 21-godišnjak iz Nove Gorice osvojio je historijsko srebro u veleslalomu i Jugoslaviji donio prvu medalju sa Zimskih olimpijskih igara.
Najveće srce
U razgovoru za “Dnevni avaz” legendarni slovenski skijaš prisjetio se nezaboravnih trenutaka od prije 35 godina, kao i nekih anegdota iz tog vremena, čime se trenutno bavi...
- Snijega baš i nije bilo početkom februara 1984. u Sarajevu i nije bilo uvjeta za treninge. Naši treneri i vodstvo toliko su bili pametni te su nas odmah nakon otvorenja slali u Sloveniju, na treninge. Mi smo tako otišli avionom iz Sarajeva u Sloveniju, gdje je bilo snijega i u nekom malom selu, gdje su bile žičare, mogli smo da treniramo u odličnim uvjetima – kaže Franko.
Sarajevo i Jure Franko neraskidivo su vezani.
- Glavni grad Sarajevo ima najveće srce koje sam ja vidio u prošlosti OI-ja. To je najveća stvar i organizacijski, jer ima prirodna bogatstva i svi zimski sportovi mogu se obaviti na jednoj planini – ističe Franko.
Dio ekipe
U njegovoj priči nezaobilazan je čuveni slogan “Volimo Jureka više od bureka” koji postoji više od tri decenije.
- To je djelo “Top liste nadrealista”, uključujući mog dragog prijatelja Branka Đurića Đuru, i ja se uvijek šalim da je on moj drugi otac. Kažem da sam rođen drugi put u Sarajevu baš s tom medaljom, a on je bio dio te ekipe koja je izašla s tim sloganom.
Gdje god da se krećem u republikama bivše države, prepoznaju me i uvijek uz moje ime ide taj slogan. Vrlo se ponosim da sam uspoređen s nacionalnom hranom.
Tu srdačnost i emocije osjetio sam još tada, a osjećam i danas, jer sam vrlo radostan i sretan što se nešto tako poklopilo sa svih strana – naglašava Franko.
Nisu me zvali na EYOF
Sjajni skijaš osvrnuo se i na Evropski omladinski olimpijski festival (EYOF).
- Mislim da je EYOF ogromno postignuće i stepenica u pravom pravcu za mogućnost organizacije velikih takmičenja u Sarajevu i okolici.
Nisam dobio poziv da prisustvujem ovom događaju, ali nisam razočaran. Malo sam iznenađen da se tako brzo zaboravlja da sam i ja bio dio te kandidature i tog entuzijazma oko toga. Svako radi svoj posao pa ima, valjda, razloga zašto da i zašto ne – riječi su Franka.
Utrka na videorekorderu
Franko je za srebro nagrađen sada već izumrlim videorekorderom.
- U životu je, čuvam ga. Iako danas više niko ne koristi VHS kasete, ponekad krene ta snimka iz 1984. Sve to funkcionira. Iako je to stara tehnologija, još nam donosi tu radost koju je donosila i tada – otkriva nam Franko.
