INTERVJU

"Avazov" vremeplov: Proslavljeni hrvatski teniser Ivan Ljubičić govorio za naš list 2010. godine, evo šta je tada poručio

Kod mene nikada nije postojao imperativ pobjede, poručio je tada između ostalog Ljubičić

Ivan Ljubičić. Printscreen

H. J. I.

22.6.2023

Ivan Ljubičić penzionisani je hrvatski tenisač. Ljubičić je počeo igrati na ATP turnirima 1995. godine. Najbolji ranking karijere mu je bio 3. mjesto u maju 2006. godine. 

On je za "Dnevni avaz" govorio u martu 2010. godine, a u nastavku pročitajte šta je tada poručio. 

Lijepe stvari dešavaju se teniseru Ivanu Ljubičiću u posljednje vrijeme. Pobjedom na turniru u Indijan Velsu napravio je senzaciju, što je označilo njegov povratak među svjetsku elitu. Sa 26. mjesta ATP liste ekspresno je skočio na 13., a ujedno je i najstariji teniser koji je osvojio ovaj turnir. U Indijan Velsu je popularni Ljubo u prisustvu svojih najdražih, supruge Aide i jednoipogodišnjeg sina Leonarda, proslavio i 31. rođendan.

I dok su mediji puni hvalospjeva za Banjalučanina koji igra pod hrvatskom zastavom, ističući da je u životnoj formi, on se hladne glave uputio u Majami na novi turnir. Tamo u pauzi između treninga i mečeva s porodicom provodi dragocjene trenutke i pokušava se skloniti od medija. Ipak, uz posredovanje njegove majke Hazire, Ljubičić je izdvojio vrijeme za „Dnevni avaz“ i otvoreno govorio o karijeri, privatnom životu, rodnom gradu...

Uživamo skupa

Jesu li se slegli dojmovi iz Indijan Velsa?

- Tamo sam došao spreman i sa samopouzdanjem, ali nisam razmi{ljao o osvajanju turnira. U Indijan Velsu sam uvijek igrao dobar tenis. Nadao sam se nečemu dobrom, ali, iskreno, nisam baš razmišljao o tituli. Posljednje tri-četiri godine tamo slavim i rođendan. Imamo i prijatelje tako da smo se i inače lijepo osjećali. A sada još ljepše.

Supruga i sin su s Vama.

- Da, mi smo gotovo uvijek skupa. Ovo nije prvi put da me prate na turniru.

Da li je i njihova blizina doprinijela Vašem povratku među tenisku elitu?

- Sigurno da mi pomaže. Donosi mi taj neophodni mir. Naročito supruga, sve napravi da se mogu koncentrirati na tenis. Kada se poslije treninga i mečeva vratim u sobu, uživamo svi skupa. Iako mi je dan ispunjen obavezama, osjećaj da su tu blizu veoma mi je bitan.

Intervju sa Ivanom Ljubičićem objavljen u "Dnevnom avazu" 2010. godine. Avaz

Prilično ste opušteni.

- Kod mene nikada nije postojao imperativ pobjede. Sada sam još više opušten. Sve što mi se sada dešava je nešto što sam doživio prije i znam kako se s tim nositi. U karijeri sam napravio puno stvari tako da je ova titula nešto lijepo, ali sigurno nije nešto što će mi promijeniti karijeru ili život. U drugom sam dijelu karijere. Sigurno je bliži kraj nego početak. Tako da sve što mi se desi je plus i lijepo, a bez nekih pritisaka. Bio sam treći na svijetu i znam da to više ne mogu dosegnuti. To je prošlost i sada uživam u ovim trenucima.

Na raznim krajevima svijeta susrećete se vjerovatno i sa ljudima s ovih prostora.

- Bude stvarno uvijek naših ljudi. Uvijek se nađe neko ko navija i kome je drag vaš uspjeh.

Najbolji prijatelj

Vaši Banjalučani su rasuti širom svijeta. Susrećete li se i s njima?

- U Australiji sam nedavno sreo mog kuma. U kontaktu sam s nekoliko prijatelja iz škole. U Banjoj Luci sam nakon 1992. godine bio samo jednom. Mislim da je to bilo prije sedam ili osam godina. Nemam potrebu da idem u Banju Luku, jer tamo više nema ljudi koje sam poznavao. Meni su bitniji ljudi od samog mjesta. A ljudi koje sam ja znao uglavnom su vani i susrećem ih po svijetu.

Koliko Vam znači podrška navijača s ovih prostora?

- Kada igrate na terenu sa 16.000 ljudi, kao što je u Indijan Velsu, onda vam znači tih deset ljudi koji obično budu glasniji od svih 15.990 Amerikanaca. Bitno je da se razvije ta atmosfera i da osjećate da niste jedan protiv svih.

Jeste li uspjeli izgraditi prijateljstvo s nekim teniserom?

- Tomas Johanson (Thomas Johansson) je moj najbolji prijatelj. Prestao je igrati, sada je direktor turnira u Štokholmu, ali često se čujemo i vidimo.

Život u Monte Karlu

Živite u Monte Karlu. Je li to zaista mjesto iz snova?

- U Monte Karlu možete biti najbogatiji čovjek na svijetu i niko se neće okrenuti za vama. I to što sam ja neki dobar teniser ništa ne znači. Monte Karlo je specifičan grad, lijep je, ali je i jako mali. Svako poznaje svakoga. Tamo smo dugo, upoznali smo mnogo ljudi i osjećamo se ugodno.

Hotel u Opatiji

Osim tenisu, posvetili ste se i biznisu na jadranskoj obali.

- Da, u Opatiji sam kupio hotel „Mozart“. U tu investiciju sam ušao s puncem i on o tome vodi brigu.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.