FBiH i RS ne mogu se svesti na tri ili pet gradova, kazao je za Avaz.ba predsjednik Komisije za saobraćaj i komunikacije, Momčilo Novaković, komentirajući tekst deklaracije o kriterijima za određivanje trase autoputa Sarajevo – Beograd, koja je uvrštena na dnevni red prekinute sjednice Predstavničkog doma Parlamenta BiH.
Predlagač Mladen Bosić iz SDS-a od poslanika očekuje da podrže trasu puta preko Bijeljine i Tuzle.
– Argumenti za to su uvjerljivi – broj stanovnika na tom području, privredna razvijenost i, eventualno, troškovi gradnje. Međutim, postoje i neki drugi interesi, poput mogućnosti da se, zahvaljujući takvom putu, oni krajevi koji su danas nerazvijeni razviju, da se stanovništvo zadrži na tom prostoru. To podrazumijeva neku drugu trasu – kaže Novaković.
Preuranjane inicijative
On smatra da su ovakve inicijative preuranjene, jer još, osim načelne saglasnosti BiH, Srbije i Turske, ne postoje garancije da će autoput zaista biti izgrađen.
– Svako „trasiranje“ u ovom momentu neće imati nikakav efekat na to kuda će se graditi autoput. To će zavisiti od dogovora entiteta i vlasti na nivou države, od Srbije, ali i Turske koja je obećala podršku. Sve to treba razmotriti i doći do nečega što bi bio dogovor svih – dodaje Novaković.
Preuranjene inicijative projekat čine neizvjesnijim, jer je Srbija kao tačku na autoputu koja povezuje dvije države odredila Vardište kod Višegrada.
– Ovo može komplikovati projekat, ali mislim da neće jer nikakva deklaracija bilo kog parlamenta ne može opredijeliti trasu. Mislim da je ovo više u dnevnopolitičke svrhe i da sada svako ganja nekakve političke poene pred izbornu godinu. Bilo bi dobro da u samoj rasopravi tu deklaraciju dovedemo na nivo koji je prihvatljiv za sve, da se u njoj izvrše korekcije koje bi ukazivale na značaj izgradnje puta više nego na opredijeljvanje za koju smo trasu. Mislim da ćemo se ipak složiti da se konačan tekst deklaracije promijeni i izgleda dosta drugačije nego sada. Mi moramo voditi računa ne samo o brojnosti stanovništva ili razvijenosti privrede, nego upravo i o nerazvijenosti i potrebi da jedan dio države ostane u mogućnosti da se tamo ljudi zadrže, da se privreda razvije i da se tamo ulaže – ističe Novaković.