Ratni zločinac Ratko Mladić jučer je osuđen pred Haškim tribunalom na kaznu doživotnog zatvora zbog ratnih zločina počinjenih na području Bosne i Hercegovine.

Kao što je poznato, Mladić je uhapšen 26. maja 2011. u Lazarevu, stotinjak kilometara od Beograda.

Posljednji sati na slobodi

Jedini, navodni, očevidac hapšenja bio je Nenad Jocović iz Lazareva, koji je za „Novosti“ detaljno opisao kako se sve odigralo.

- Kroz prozor sobe, u kojoj je proveo svoje posljednje dane na slobodi, Mladić je mirno gledao dolazak policije. Na stolu su mirovala i dva pištolja. Puna. Jedan kalibra 7,62 i drugi neke američke proizvodnje... Mirno je tog jutra, nešto poslije pet sati, u kuću njegovog rođaka Branislava Mladića u Lazarevu, ušao momak u civilu, sa pištoljem ispod ljetnje košulje. Otvorio je vrata sobe u kojoj je bio Mladić. I, kao da se malo zbunio, upitao je: 'Ko ste vi?'. „Ja sam onaj koga tražite“, odgovorio je Ratko Mladić, vojnički - započeo je Jocović svoju priču.

On je dodao da se zatekao u vrtu kada je policija došla, te da su ga policajci pozvali da bude prisutan hapšenju Mladića i proceduri koja je uslijedila.

- Minulo je pola šest, ujutro, počeo je pretres. Mladić nije krio identitet. Pokazao je ličnu kartu na ime Ratko Mladić, ali je ovom dokumentu odavno istekla važnost. U novčaniku je još imao fotografiju sina Darka, supruge Bosiljke i pokojne kćerke Ane. Pogledao je fotografiju, prije nego što ju je predao policiji. Uz to, i 1.500 dinara. I nekoliko novčanica u dolarima. Poželio je da novac ostavi Branislavu, svom domaćinu. Nije mu dozvoljeno. Sve navedene stvari su oduzete. On je, potom, iz novčanika izvadio prsten. 'Ovo predajte mojoj ženi', rekao je i pružio prsten jednom od policajaca - ispričao je Jocović tada.

Korektna policija

On dodaje da je Mladiću tada nuđen i doručak, ali da on nije htio da jede, uprkos ubjeđivanju doktora, koji je stigao zajedno s policijom.

- Kad su me policajci, prije nego što će ući u kuću, pozvali da budem prisutan pretresu, naravno da sam prihvatio. A, kada sam vidio Mladića, skamenio sam se. Ali, ta dva sata s njim pamtit ću dok sam živ. Ovu 2011., kao i onu 1946., kada je naša porodica iz Vojkovića kod Sarajeva stigla ovdje u Lazarevo, kao kolonisti. Nijednu drugu godinu više ne pamtim - ispričao je Jocović, koji je dodao da je policija bila korektna prema Mladiću.