Da motive ubistva ratnog komandanta Ramiza Delalića Ćele treba tražiti u političko-policijsko-obavještajnom podzemlju bošnjačke državne mafije, osim brojnih sudskih spisa i medijskih izvještaja u kojima su ostala zabilježena Delalićeva svjedočenja, potvrđuju i najzanimljiviji dijelovi knjige Munira Alibabića Munje “Bosna u kandžama KOS-a”, koje je 1996. godine feljtonizirala „Slobodna Bosna”.
Poslani u smrt
- U oktobru 1993. godine, na sjednici IO Okruga Sarajevo, izjavljujem da nas samo organizovano i odlučno suprotstavljanje kriminalu može spasiti od anarhije. Ako do nje dođe, niko je neće moći kontrolisati. Ovim sam i najavio sukob sa kriminalom.
Dana 26. 10. 1993. godine kreće akcija "uvojničavanja" pojedinaca po planu "Trebević", koji su potpisali predsjednik Izetbegović, komandant Delić i ministar Alispahić. Odmah na početku akcije - tragedija. Jašarevićeva i Muslimovićeva ekipa šalje devet mladića u obruč, u smrt, bez prave procjene, pripreme. Kakvi su im bili podaci?
Obmanuli su rukovodstvo akcije da oni, zajedno sa Mujezinovićem, drže pod operativnom kontrolom glavne "štihove". Da li se ovim htjela izazvati još veća količina zločina? Jer, zaista se mogla desiti još veća tragedija.
Naime, sljedeća ekipa za privođenje je od Jašarevićevog bezbjednjaka Vlašića dobila samo adresu i dat je nalog - dovesti Ćelu živog ili mrtvog. Srećom, ovaj je bio u drugoj bazi. Zar se tako šalju ljudi na zadatak privođenja, bez priprema? Tragično, gospodo oficiri KOS-a!
Nagrađeni KOS-ovci
Poslije ovog slučaja, očekivalo se da će Jašarević, Arnautović, Ćudić, pa i Muslimović i Mujezinović, dati odgovor da se krivica personalizira, radi pravde, radi istine, radi bola porodica poginulih. Ne, oni su išli za tim da se bivši KOS-ovci kriju iza uopćene krivice - svi smo krivi. Bitno je da su oni poslije toga napredovali i dobili nove činove i pozicije ili učvrstili postojeće - objavio je Munir Alibabić, a prenijela „Slobodna Bosna“.
Mrtav ne svjedoči
- Druga kardinalna greška tog dana je likvidacija komandanta X brigade Mušana Topalovića Cace, koji se predao uz asistenciju i garancije Predsjednika da će se s njim postupati u skladu sa zakonom. Međutim, išlo se terorom na teror, zločinom na zločin. Kome je komandant X brigade bio opasnost? Kao protivnik, bio je savladan, ali je bio opasan svjedok. Znalo se da mrtav ne svjedoči - također je napisao Alibabić u knjizi „Bosna u kandžama KOS-a”
SB: Naručioci Delalićevog ubistva su iz bh. podzemlja političko-obavještajnog vrha
Osim već dobro poznatog Delalićevog intervjua koji je „Slobodna Bosna“ objavila 26. jula 2007., neposredno nakon njegovog ubistva, treba podsjetiti, između ostalog, i na tekst koji je taj pretprošle godine ugašeni list Senada Avdića objavio 1. jula 2010. gdje se ističe kako je Delalić koji je „znao mnogo o ratnim i poratnim sukobima u najvišem političkom i vojno-obavještajnom vrhu BiH, ubijen u klasičnoj sačekuši sa šest preciznih hitaca iz automatskog oružja s prigušivačem“.
- Jedan od prvih osumnjičenih za ubistvo bio je Gašijev saradnik Ljirim Bitići (Lirim Bytyqi), navodno plaćenik s Kosova, ali mu se ubrzo nakon Delalićevog ubistva gubi svaki trag. Do danas je nedostupan domaćim organima gonjenja. Spekuliralo se kako su Delaliću glave došli neraščišćeni računi s tzv. albanskom mafijom. Međutim, jednako kao i teorija o tome da ga je likvidirala “konkurencija“, pojavila se i druga teorija po kojoj je Delalić “sklonjen“ po nalogu najvišeg političkog odnosno bivšeg vojno-obavještajnog vrha u BiH jer je previše znao, odnosno jer je počeo previše da priča - pisala je „Slobodna Bosna“ 1. jula 2010. godine.
U istom članku se podsjeća i na dešavanja ratne 1993. godine.
- Mušan Topalović Caco je ubijen tokom pokušaja bjekstva (prema nezvaničnoj verziji brutalno likvidiran), a Delalić se nakon višednevnih pregovora predao vojnoj policiji. U sarajevskom istražnom zatvoru je Ramiz Delalić proveo sedam i po mjeseci. Sa Delalićem je informativni razgovor vodio tadašnji načelnik Uprave vojne bezbjednosti Jusuf Jašarević. Razgovor se snima, a Ćelo često ponavlja rečenicu: “Juso, Kur’ana mi, sve ću ispričati...“ - objavila je SB.
Podsjetimo također da je Delalić u ekskluzivnom intervjuu koji je u Turskoj dao novinarki “Oslobođenja” Edini Kamenici 2000. godine otkrio šokantne detalje o pasošu kojim je otputovao u Tursku, ali i slučajevima “Caco”, “Ugljen” i “Herenda”.
- Da, bojim se za svoj život, ali ne toliko da ne bih mogao ovako pričati. Oni znaju da sam sposoban, da se znam čuvati. Na kraju, oni se više boje života nego što se ja bojim smrti... Puno sam stvari odradio, i u ratu, i poslije, za AID, za MUP. Nisam bio šmeker, radio sam, ponavljam, na državnom nivou - rekao je između ostaloga u prvom dijelu intervjua koji je “Oslobođenje” objavilo 1. novembra 2000.
(Sutra: Šta sam rekao Izetbegoviću o ubistvu Cace)
