Treći dio feljtona „Slobodne Bosne” od 16. juna 1996., u kojem su preneseni najzanimljiviji dijelovi knjige Munira Alibabića Munje „Bosna u kandžama KOS-a”, odnosi se na ratna dešavanja s proljeća 1994. godine.
Iznenadna poruka
- Dobijam iznenada poruku - usmenu od predsjednika Izetbegovića da hitno napišem sve ono o čemu smo prethodno razgovarali; o kriminalu pojedinaca, sprezi sa stranim službama i da mu to dostavim. Prenio mi je to njegov pratilac, koji mi šapćući kaže, sugerisano mu je, da to ne prenosim telefonom.
Da li se već tada znalo da se jedan od nas dvojice kontroliše? Uzeo sam u analizu nekoliko primjera i vidim da se sve vrti oko 5-6 ljudi, ali čelnih, od kojih su tri bivša KOS-ovca, neki su čvrsto pokriće kriminalnim radnjama, zloupotrebama, u njima otvoreno sudjeluju. Svjestan sam da me javnost smatra dijelom, i to aktivnim, te ekipe.
Opet razmišljam da to što sam napisao manje-više Predsjednik zna, ima čak i više primjera iz drugih izvora. Zašto mu treba, baš ovo moje, i to u pismenoj formi? Da li je cilj razračunati se sa kriminalom, ili sa onim koji nije u kriminalu, a zna da ga ima, ukazuje, bori se protiv toga?
Služim kao pokriće
A zašto, opet, da ja služim kao pokriće u bilo kom obliku, pogotovo da me neko veže za kriminalce, što nikada nisam bio. Odlučim da ovu informaciju pošaljem u službenoj formi, protokolišem. Znam da zbog toga, s obzirom na odnos snaga, mogu biti popljuvan, zgažen, uništen, da mogu izazvati ljutnju i srdžbu Predsjednika, ali stravične žrtve u Bosni traže da se stvari zovu pravim imenom, da se za lopovluk kaže lopovluk, za dobro - dobro. Dakle, već sam donio odluku i svjestan sam svih posljedica - napisao je Munir Alibabić Munja u svojoj knjizi, a prenijela „Slobodna Bosna”.
Prodor stranih službi, krađa povjerljivih dokumenata
Alibabić u knjizi pojašnjava i da se informacija koju je napisao na osam strana osvrtala na nekoliko vrlo važnih područja:
- prodor stranih službi u naš sistem bezbjednosti i sumnjivo držanje naših aktuelnih bezbjednjaka;
- krađu povjerljivih dokumenata, njihovo ustupanje stranom faktoru;
- zloupotrebu dosjea objavljivanjem u štampi, a radi političke kompromitacije pojedinaca;
- angažovanja u SDB bivših KOS-vih i Zgonjaninovih kadrova, kao i lica za koja postoje informacije da su vršili kriminalne radnje;
- KOS-ovizaciju SDB-a, odnosno potčinjavanje SDB-a SIS-u, prikrivanju informacija o agresorskim namjerama HVO-a, zločinima i dr.
KOS u akciji i kako sam smijenjen
- Informacija je 27. 7. 1994. god. već bila kod Predsjednika, poslana preko kurira, uredno protokolisana. I već sutradan, vidim da me vjerno čuvaju ekipe bivših KOS-ovaca, pratnja je tu - skoro otvorena, telefoni šušte, sitni provokatori i doušnici traže povoda da me sretnu, zapitkuju. A "doušnici obavljaju više funkcija". Prva je klasična. "Slušaju šta ljudi pričaju i o tome izvještavaju svoje pretpostavljene. Druga je zastrašivanje. Daju nam do znanja da smo u njihovim šakama i žele da se bojimo. Treća njihova funkcija je insceniranje situacija koje će nas kompromitovati".
Vidim, Mujezinović je Sektor već očistio od nepodobnih, histeriše, vrišti na Srbe i Hrvate, ne daje im zadatke, sumnjiči ih, pospješuje njihov odlazak iz Bosne, daje putne naloge samo da što prije odu. Potpuno je privatizirana Služba od strane grupice ljudi koje sam prozvao u informaciji koju sam poslao predsjedniku Izetbegoviću. Nabrzinu se donosi odluka po kojoj su načelnici CSB-a, maltene, nenadležni prema sektorima SDB-a, samo da bi meni izbili adut kod insistiranja da Mujezinović radi po propisu. Da li je ta odluka bila u skladu sa Zakonom o unutrašnjim poslovima? Ona je bila više politička nego pravni akt, jer se uglavnom odnosila na mene. I drugi su načelnici CSB-a imali problema zbog odnosa SDJB-a prema njima, ali su gutali knedle.
U takvoj situaciji očekujem da će me Predsjednik zvati u povodu informacije, međutim, umjesto njega, zove me u svoj kabinet Alispahić i s vrata mi saopštava da me smijenio sa mjesta načelnika CSB, da uzmem rješenje i izvršim primopredaju sa novim načelnikom CSB-a, ranijim načelnikom SJB Stari Grad.
(Nastavak feljtona donosimo u ponedjeljak)