„Dani” su u nastavku teksta od 29. marta 1999. godine pod naslovom „Rat AID-a i hrvatskih obavještajnih službi” podsjetili i na to kako je 1996. godine „prvi značajniji udar na mudžahedine, ali i bošnjački politički vrh izveden desantom na Pogorelicu”.

Američki zahtjev

- Uslijedio je američki zahtjev za smjenom tadašnjeg, ujedno i prvog direktora Agencije za istraživanje i dokumentaciju (AID) i nešto ranije ministra unutarnjih poslova - Bakira Alispahića. Dvije godine nakon Vašingtonskog sporazuma i nepunih pola godine poslije Dejtona, sâm Alija Izetbegović, tada predsjedavajući Predsjedništva BiH, upozoren je da međunarodna zajednica neće tolerirati prisustvo stranih državljana koji su u BiH stigli kao instruktori terorizma.

Problem je lociran, Bošnjaci su dobili i rokove da očiste teren, no kada je Izetbegović kao povratnu informaciju uputio garancije da "u Bošnjaka takvih nema", Warren Christopher i general Walker su morali javnosti pokazati da bošnjački lider ne govori istinu. Tako je Pogorelica pala. Njena je nesreća utoliko veća što su tada privedeni strani državljani bili za Ameriku klasični sinonimi terora - Iranci. Pomoć koju je Iran u oružju uputio Bosni i Hercegovini onda kada je ona bila najpotrebnija, čak ni Americi nije bila sporna, ali Pogorelica jeste. 

Crveni karton

I to je prvi veliki ispit na kome su bošnjački dužnosnici dobili crveni karton. Od koje su obavještajne mreže međunarodni faktori informirani o zbivanjima na ovom i za dobar dio Armije i MUP-a BiH malom poljoprivrednom policijskom dobru, i nije tako bitno: ostao je gorak okus koji se vuče do danas.

Pogorelica od tada slovi kao začetak neke tajne službe unutar samog AID-a, koja će služiti onom radikalnijem, isključivijem i bošnjačkijem dijelu SDA.  

Zabavljeni sami sobom, nikad nisu uspjeli uspostaviti obavještajnu službu BiH 

- Sam AID, ophrvan svojim problemima i zabavljen samim sobom, ni prije ni poslije Pogorelice nije uspio postati ono što je trebao biti: obavještajna služba BiH, odnosno Federacije. U uslovima u kojima je djelovao, objektivno, bilo je to i teško postići: Republika Srpska ima svoje i jugoslavenske obavještajne službe i svoj entitet, a od formiranja AID-a do atentata na Jozu Leutara stavovi se u HDZ-u ne mijenjaju - AID treba ukinuti! Ovakav zahtjev HDZ-a BiH čini se razumljivim: donedavno je HIS, jedna od sedam hrvatskih obavještajnih službi, legalno i zvanično imao svoje urede u zapadnom Mostaru. I bez zavaravanja: što zvanično što nezvanično, sve hrvatske obavještajne službe vršljaju po uredima u BiH - pisali su „Dani” 29. marta 1999. godine.

(Sutra: Gdje je crni Audi?)