Opisujući suđenje kroz koje je zbog otmice i pokušaja ubistva pripadnika „Ševa” Nedžada Herende prošao sa svojim kolegama iz AID-a Harisom Pezom i Refikom Muranom, bivši agent bošnjačke tajne službe Edin Garaplija u zeničkom je zatvoru novinarima „Slobodne Dalmacije” u septembru 2000. godine otkrio i šta je advokat Fahrija Karkin rekao prilikom njihovog prvog susreta.

Potvrđena sumnja

- Kada nam je Karkin prvi put došao, rekao nam je da ćemo biti osuđeni na najviše trideset dana, i da za to vrijeme šutimo, a oni će sve završiti. Slično nam je govorio i Mašić. Zatim nas je ponovno posjetio i uvjeravao kako će istraga trajati najviše šest mjeseci, nakon čega ćemo izići, samo neka i dalje nastavimo šutjeti. Govorio nam je kako se neće moći podići optužnica jer za to nema nikakvih elemenata.

I treći put je rekao kako nećemo biti osuđeni, a to je bilo dan prije izricanja presude. Pričao nam je kako su ga zvali iz vlade, da ga je zvao Dautbašić i čestitao mu na načinu obrane. Mi smo, po njegovim riječima, sutra na slobodi.

Međutim, izrečena kazna nas je doista iznenadila, i tog je trenutka potvrđena naša sumnja da je cijeli proces išao u nekom drugom smjeru.

Tajni kontakt

Jeste li tada otkazali Karkinu?

- Ne, dao sam mu još nekih devet mjeseci vremena. Zašto? To ću vam ilustrirati jednim kontaktom s Bakirom Izetbegovićem. Bakira smo obavijestili o cijeloj stvari i upozorili ga da sada dolazi pravosnažnost i drugostupanjska odluka.

Kazali smo mu kako je Karkin rekao da će preko suca izvjestitelja Hadžiomeragića i drugih sudaca u Vijeću na koje ima utjecaj isposlovati obnovu postupka, odnosno naše oslobađanje. Bakir nam je rekao da će nas, u slučaju da tako ne bude, Alija, njegov otac, abolirati.

No, ništa nije bilo od svega toga. Onoga trenutka kada je presuda postala pravosnažna uspio sam stupiti u tajne kontakte s Farukom Balijagićem, nastojeći da služba ne dozna za njih - ispričao je Garaplija u intervjuu za „Slobodnu Dalmaciju” u septembru 2000. godine.

Od samog početka i jedan i drugi Izetbegović znali su za akciju i za sve detalje 

 Iz kojih razloga u svojoj obrani tražite da na obnovljenom postupku svjedoče Alija Izetbegović, Bakir Izetbegović i Kemal Ademović? 

- Ademović je bio naš izravni pretpostavljeni. Vjerovao sam da se radi o nepotkupljivom čovjeku, o borcu za pravdu, s izgrađenim moralnim i ljudskim kodeksima. Međutim, on je sva ta načela pogazio i jednostavno odradio ono što mu je bilo zapovjeđeno od strane pojedinih političara. Ademović nam je izdao zapovijed. Ademović me je svaki dan instruirao, davao mi smjernice i naloge što trebam raditi.

Što se tiče ove druge dvojice, tu je situacija malo drukčija. Kad je "afera" izbila u javnost, Izetbegović je izišao s jednom simptomatičnom izjavom za javnost. U njoj je rekao da smatra da smo mi ljudi koji su pravosnažno osuđeni za djela koja smo počinili i kako smo mu se obratili jednim pismom i priznali "otmicu". Još je dodao da vjeruje Ademoviću kako mi nismo radili prema nalogu službe.

No, ono što je točno jest da smo mi preko Bakira Izetbegovića kontaktirali direktno s Alijom. Zapravo, prvi kontakt je bio direktno jednim pismom još za vrijeme istrage, koje smo poslali jednim kanalom do Alije i čiji je primitak potvrđen.

Drugi kontakt je bio direktno s Bakirom Izetbegovićem, kojemu smo objasnili da smo radili prema nalogu, pokazali mu nalog i zamolili ga da s tim upozna Aliju. I on ga je upoznao.

I treći kontakt bilo je jedno pismo koje smo zajednički poslali službeno Aliji, u kojemu smo mu doslovno objasnili da smo kao radnici službe prema nalogu direktora Ademovića lišili slobode i uhitili Nedžada Herendu. A on poslije pravio konstrukciju da smo mu priznali "otmicu". Ja ga pozivam javno neka pokaže to pismo u kojemu smo mi, navodno, priznali otmicu.

Od samog početka i jedan i drugi Izetbegović znali su za akciju i za sve detalje. Znali su i za aktivnosti „Ševa“. Ako kažu da nisu znali, onda su, barem, sa svime bili upoznati od trenutka kada su primili naša pisma. Zašto nakon toga ništa nisu poduzeli, to neka oni kažu. I zato će biti pozvani za svjedoke – tvrdio je Garaplija u septembru 2000. godine.

(Nastavak feljtona donosimo u ponedjeljak)