Donoseći detalje o tadašnjem “ratu AID-a i hrvatskih obavještajnih službi”, sedmičnik “Dani” je prije 19 godina, pozivajući se na svoje izvore, objavio i tvrdnje o tome kako je „u vrijeme terorističkog napada na federalnog ministra policije Jozu Leutara u Sarajevu zabilježena prava najezda hrvatskih obavještajaca”.
- Zanimljivim se čini podatak da je jedan broj njih stigao i s novinarskim akreditacijama. Sjedište i okupljalište hrvatskih obavještajaca u kritičnom periodu, prema istom izvoru, bio je objekt predstavništva INA-e u Sarajevu. Vozila i radnici INA-e, što je još interesantnije, bili su u neposrednoj blizini mjesta terorističkog napada, i to duži vremenski period.
Policija je, čak, kritičnog dana zaustavila vozilo Audi crne boje, zagrebačkih registarskih oznaka, na koji su naknadno upozorili i mnogi građani. Ono je, saznaju „Dani”, također vlasništvo predstavništva INA-e u Sarajevu, ali policija nije smatrala potrebnim da vozača i putnike iz spornog automobila podvrgne detaljnijem propitivanju?!
Iznenađujuće reakcije
No, nije to jedina, najblaže rečeno, iznenađujuća reakcija ovdašnje policije kada je o najnovijoj istrazi riječ: sama činjenica da je policija dozvolila da Sarajevo napuste Leutarov vozač Željko Ćosić i saputnik Ivo Rezo iznenađuje policijske profesionalce.
Također, iznenađuju načini na koje se, navodno, AID-ovi dužnosnici pokušavaju odbraniti od optužbi da je ova kuća umiješana u terorizam - izjavom neimenovanog dužnosnika koji odbranu AID-a temelji na tezi da je "Jozo bio tipični predstavnik, možda i jedan od lidera liberalne struje u HDZ-u. On nije sudjelovao na bilo kakav način u ratnim zločinima, nema ni kolektivnih ni pojedinačnih neprijatelja u bošnjačkom narodu"?! Sem što AID kao služba mora hitno zamoliti svoje "visoke dužnosnike" da ga ne brane javno, ne bi bilo zgorega da se odredi po pitanju Haaga: ili će surađivati ili će "oni manje liberalni od Joze" morati dobro razmisliti jesu li i javno stavljeni na crnu listu - objavili su „Dani” 29. marta 1999. godine.
Obračun unutarbošnjačkih obavještajnih krugova
- Kada je, usred Sarajeva, iz neposredne blizine ubijen Nedžad Ugljen, tada pomoćnik netom postavljenog današnjeg direktora AID-a Keme Ademovića (treba li napominjati da ubica još nije uhvaćen), kao jedna od najozbiljnijih opcija motiva ovog zločina spominjan je obračun unutarbošnjačkih obavještajnih krugova.
No, kao druga ozbiljna varijanta plasirana je mogućnost da je ubica, istina, Bošnjak i, uistinu, pripadnik jedne od dvije zaraćene strane u samom AID-u, vrbovan od strane hrvatske obavještajne mreže da ušutka Ugljena. Razlog: previše se AID, dokumentirajući zločine nad civilima i popunjavajući dosjee za Haag, u tom trenutku primakao vrhu HDZ-a - podsjetili su „Dani” u nastavku teksta od 29. marta 1999. godine.
(Sutra: Vrbovanje obavještajca Šoka)