U drugom dijelu otvorenog pisma javnosti iz pravosudne zajednice, koje je stiglo na adresu redakcije „Dnevnog avaza“, razotkriva se kako je sudija Suda BiH Branko Perić doveo, sada već smijenjenog, Gorana Salihovića na poziciju glavnog državnog tužioca. Također, otkrivaju se Perićeve odluke kao predsjednika VSTV-a koje su direktno utjecale na neefikasnost pravosudnog sistema

- Vrlo brzo, još za svoga mandata u VSTV-u Branko Perić došao je u sukob s predsjednicom Suda, koja je izabrala samu sebe, Meddžidom Kreso, koju je zbog tog sukoba kaznio, ishodivši od Vijeća tada nisku ocjenu rada predsjednice, ocijenivši je ocjenom dva, nakon čega je Meddžida Kreso tužbom protiv VSTV-a na svom sudu, ishodila presudu o nepostojanju osnova za ocjenjivanje sudija Suda BiH i nje kao predsjednice.

Time je urušen sistem ocjenjivanja sudija i prestalo ocjenjivanje rada samo sudija Suda BiH, što traje do danas. Principijelni Perić, kao predsjednik Vijeća, to je „progutao“, jer je znao da mu ističe mandat u Vijeću i da se mora vratiti raditi u Sud, pa mu je odgovaralo da se ni on ne ocjenjuje. (Dokumenti o ovome nalaze se u Vijeću, a presuda u Sudu!!!!!)

Doveo Salihovića

Istekom mandata Branku Periću u VSTV-u i dolaskom u Sud BiH, počele su žešće svađe ovo dvoje, javne optužbe, disciplinske prijave i pisma kolegama, od kojih je jedno objavljeno u „Avazu“. Sukob je prestao Perićevim raspoređivanjem na poziciju sudije za prethodno saslušanje 2015. godine, a što znači da on godinama ne sudi predmete. (Potvrda ovoga može se dobiti od Suda). Perić dobiva najlakši referat (o tome odlučuje isključivo predsjednik Suda), a Perić šuti i ponovo hvali predsjednicu Kreso – koje li groteske, „svima dobro“!!!!!

Po čemu će još ostati zapamćen Branko Perić kao prvi predsjednik VSTV-a, osim što mu se supruga s višom stručnom spremom zaposlila u srcu Sarajeva, u JKP „Pokop“, bez ikakvog iskustva, gdje i sad radi:

- Kao predsjednik VSTV-a primio je najveći iznos naknade, dnevnica, od svih tadašnjih članova VSTV-a - 51.515,95 KM (podaci s odlukama na sajtu Vijeća - zarade članova VSTV-a od 2005. do 2015., a saopštenje od 7. 7. 2015.). Pritom treba naglasiti da je do 2007. Perić za putovanja, dnevnice primao od Suda BiH, gdje je primao i punu plaću sudije. (Podaci se mogu dobiti od Suda BiH!!!!)

- Bio je predsjednik Vijeća za vrijeme čijeg mandata se vodio disciplinski postupak protiv dvije sutkinje iz sarajevskih sudova zbog izraženog mišljenja na udruženju sudija. O tome je više puta javno, a s pravom govorila i bivša predsjednica Suda BiH. (Podaci se mogu dobiti od UDT-a.)

Pukla tikva

- Bio je predsjednik VSTV-a, koji se danas hvali tzv. jednoglasnim odlukama VSTV-a, dok je bio predsjednik VSTV-a, a koji je doveo Gorana Salihovića, koji je tada bio Perićev nerazdvojni prijatelj, baš kao Meddžida sada, a doveo ga je sa Suda za prekršaje iz Živinica (tako piše u Goranovoj biografiji), za predsjednika najvećeg suda u BiH, Općinskog suda u Sarajevu.

Ta odluka nije donesena konsenzusom kojim se Perić razmeće po medijima (koji, da se razumijemo, u demokratiji nije ni potreban), nego tijesnom većinom – preglasavanjem uz pomoć Goranovog također velikog druga, tadašnjeg člana Vijeća, a sada Perićevog saveznika, sudije Ize Tankića.

Od tada 16 članova VSTV-a, za tu odluku glasalo je devet članova VSTV-a. Postoji zapisnik sa sjednice VSTV-a, od 14. 7. 2005. godine, koji to potvrđuje. Ćutao je Perić i kad je Salihović izabran za glavnog tužioca Tužilaštva BiH, nije podržao u svojoj kolumni članove VIjeća koji su bili suzdržani i glasali protiv, ali kad je pukla tikva između prijatelja, Perića i Gorana, osuta je paljba. Licemjerju velikog sudije nikad kraja!!!!

- Bio je predsjednik Vijeća za kojeg su se u medijima, kao i o Vijeću, sporadično pojavljivale vijesti, kao npr. one o osnivanju, kasnije se pokazalo totalnog promašaja, Specijalnog tužilaštva u RS.

- Bio je predsjednik Vijeća kojim su upravljali stranci, koji su bili članovi Vijeća i koji su davali komociju i čuvali leđa predsjedniku.

- Bio je predsjednik Vijeća koji je proveo dvije „čuvene“ reforme, koje su direktno uticale na neefikasnost pravosuđa, a o čemu ne piše kolumne i ne otvara rasprave, a za što će svaki ozbiljan sudija u BiH reći da su bile pogrešne, a to su:

1. Sudije za prekršaj uvedene su u redovne sudove, a to su sudije koje ne donose presude, već samo rješenja. Smanjen je broj redovnih sudija i sad imamo česta dosuđenja naknade za povredu prava na suđenje u razumnom roku, jer je nedovoljan broj sudija koji rješavaju sporove. Ustavni sud je zbog ove povrede donio na desetine presuda.

2. Ukinuta su osnovna i općinska tužilaštva i tužioci u cijeloj BiH svakodnevno putuju na pretrese na udaljene općinske i osnovne sudove, troše budžetska sredstva i plaćaju im se putovanja, umjesto da budu plaćeni da rade na predmetima.

- Bio je predsjednik Vijeća koje, osim ove dvije pogubne „reforme“, nije ništa uradilo za pravosuđe, osim što se putovalo po bijelom svijetu o trošku države, dok su se problemi gomilali i, naravno, eskalirali. Šta misle u pravosudnoj zajednici o Periću, zorno govori jedan komentar napisan na portalu Forum pravosuđe.ba, 16. 9. 2015. (može se pronaći na internetu), a glasi:

“SVE ON ZNA, OSIM KAD JE TREBALO DA ZNA I RADI, BRANKO PERIĆ, BIVŠI PREDSJEDNIK VSTV-a, A SADA SUDIJA SUDA BiH I NEIŽIVLJENI NOVINARČIĆ.“

- Bio je predsjednik VSTV-a koji nikad nije ušao ni u jedan sud ili tužilaštvo i razgovarao sa sudijama i tužiocima (osim ako nisu bili njegovi lični prijatelji, a takvih ima dosta) o problemima i teškoćama koje imaju. Oni nisu bili na njegovom nivou, kontaktiralo se samo s predsjednicima sudova i glavnim tužiocima. A sad fakinski zagovara nekakve rasprave u pravosudnoj zajednici.

VSTV bio „otuđeni centar moći“ 

- Bio je predsjednik VSTV-a za čijeg se mandata nije smjelo prići ni njemu ni članovima Vijeća i zbog čega je s pravom Vijeće etiketirano „kao otuđeni centar moći“, jer niko u pravosuđu nije znao šta se radi u Vijeću. U doba Perićevog predsjedavanja Vijećem, netransparentnost Vijeća bila je na najvišem nivou i lako je bilo zataškati šikaniranje ljudi, kao naprimjer tadašnje direktorice Sekretarijata Vijeća, kao i ostavke na članstvo u Vijeću časnih sudija, koji se nisu slagali s odlukama tadašnjeg Vijeća. Nisu postojali nikakvi kriteriji za izbor sudija i tužilaca. Niko u suštini ne zna šta je to Vijeće uopće tada radilo i kako su se birale sudije i tužioci i po kojim kriterijima.

(Nastavak u sutrašnjem broju)