Subota, 17. novembar
Pokrenut projekt “ANYA Haus”
Subota jutro je moj dan za odmaranje. Međutim, pošto sam ove subote bila na panelu koji je radio osvrt o temi metoda, materijala i kreativnog procesa, nije bilo odmora.
Panel je bio u sklopu velikog projekta zvanog “New York City Jewelry Week”. Sedmica je bila puna programa vezanog za dizajn, manufakturu i promociju nakita kao umjetničke ekspresije. Kao jedan od veterana industrije, pričala sam o tome šta znači proizvoditi u NYC, je li bitno živjeti u Njujorku za poslovni razvoj i kako se prodajni kanali mijenjanju i na koji način ostati konkurentan kroz sve te promjene.
Poslije sam se našla s partnerima s kojima sam pokrenula projekt zvan “ANYA Haus”. Kolektiv čine četiri dizajnera, odnosno umjetnika Laura Vuds (Woods), Megan Patrik Rajli (Meghan Patrice Riley), Ešli Bukan (Ashley Buchanan) i ja.
Nas cilj je pronaći nove načine povezivanja s potrošačima, odnosno privući publiku i educirati o ručnom dizajnu. Projekt je vrlo uspješan. Večer smo provele slaveći u “Esme” restoranu u Bruklinu.
Nedjelja, 18. novembar
Dan za odmor
Nedjelja je doslovno bila prvi moj slobodan dan u posljednja tri mjeseca. Čitala sam, provodila vrijeme sa svojim 15-godišnjim psom Feliksom (Felix) i rješavala mailove, upite i svakodnevne sitnice. Za kraj godine planiramo kratki odmor na Sent Džon otoku pa sam rješavala detalje u vezi s tim putem.
Ponedjeljak, 19. novembar
Sastanci i samo sastanci
S obzirom na to da sam na čelu firme “GBG Jewelry”, gdje vodim 13 brendova, a cijeli dan mi prolazi u sastancima i strategijama, od pola 9 do 19 sati sam totalno okupirana poslom.
Puno promjena se događa u svijetu dizajna.
Utorak, 20. novembar
Njujorške saobraćajne gužve
Danas ubrzan tempo. Odradila sam nekoliko sastanaka do 12 sati. Feliksa moram ostaviti kod prijateljice u Long Ajlandu. Nevjerovatna je saobraćajna gužva u gradu. Ove sedmice je jedan od najvećih praznika u Americi, Dan zahvalnosti, i svi se pokušavaju probiti svojim porodicama. Pas ima 15 godina i traži posebnu pažnju. To je jedan zahtjevan dio mog života trenutno i mnogo mi je teško ostaviti ga.
Alisa (Alissa) i Keli (Kelly), drage prijateljice, bile su na otvorenjima mojih izložbi i veliki su kolektori. Čak su 2009. došle u Zagreb na otvorenje tatine i moje izložbe u Ambasadi BiH. U 22 sata sjela sam na avion, JFK-FRA-PRG i krenula ususret tati, porodici i našem otvorenju u „Dea Orh“ galeriji.
Srijeda, 21. novembar
Izložba, vino i smijeh
Stigla sam u Prag oko 14.30 sati. Tata me pokupio na aerodromu. Nismo se dugo vidjeli i ovaj vikend je, ne samo prilika da otvorimo još jednu izložbu zajedno u internacionalnom gradu nego da se i družimo. Tu su moja sestra Hena, tatina supruga Delila, pridružuju nam se i moj suprug Ivan, te Adinov brat s porodicom.
Pošto smo svi rasuti po cijelom svijetu i životne obaveze nas drže na tim mjestima, ovo je rijedak trenutak da ćemo se svi okupiti na jednom novom mjestu. Galerija je krasna i dali su nam predivan prostor za postavljanje slika i nakita.
Proveli smo popodne postavljajući slike, ispijajući vino i zafrkavajući se. Postavke izložbi su stresan period, ali smo ovoga puta zaista svi opušteno i sa zadovoljstvom ušli u projekt. Završili smo večer u stanu i toplom porodičnom druženju.
Četvrtak, 22. novembar
Svečano otvaranje
Postavka izložbe nastavila se do ranog popodneva. Finalni detalji, koja slika gdje ide i koji komad nakita treba izložiti. U tome mi je prošao čitav dan. Povratak u stan na šminkanje i pripreme za otvorenje.
Na otvorenje smo došli malo prije 19 sati. Zatekli smo atmosferu koja je više bila kao prijem nego kao otvaranje galerije. Ponekad je otvaranje malo ozbiljnije, ali ovo je zaista bilo posebno i drugačije.
Najveće iznenađenje je bila grupa gostiju koja je došla specijalno na našu izložbu. To su naša porodica iz Švedske, Adinovi prijatelji iz Splita Josip i Dubravka te njihova djecu, dr. Kacila i njegova supruga Lana, Selma i Haris Pinjo, dr. Đidić, Sađa Beglerović i sin Omar, Nađa i Edin Salić te mnogi iz cijele Evrope. Ujedno su izložbu svojim prisustvom pozdravili ambasadori Bosne, Hrvatske i Srbije.
Večer je završila muzikom u koju su ubačeni i hitovi iz naših krajeva na što su svi plesali.
Petak, 23. novembar
Možda se i odmorim
Nakon sjajne izložbe i velike podrške koja je stigla sa svih krajeva svijeta, moj petak počeo je u popodnevnim satima i to pisanjem dnevnika za “Dnevni avaz”. Nadam se da ću se ostatak dana moći odmoriti.
