Od završetka srednje škole 21-godišnji Tuzlak Elvedin Ibrić bezuspješno se pokušava zaposliti. Priča da je radio u jednom trgovačkom preduzeću, ali je nakon odlaska na bolovanja zbog operacije, dobio otkaz.
Bezbroj primjera
- Aplicirao sam najmanje 40 puta na različite vrste konkursa gdje ispunjavam uslove za zaposlenje. Tek od nekoliko sam dobio povratnu informaciju ili odgovor, dok ostali uopće nisu odgovarali na moje upite – kaže Elvedin, koji je po zanimanju hemijski tehničar, te ističe kako primjera sličnih njegovom ima bezbroj, ali da ljudi o tome ne žele javno pričati.
Dodaje da se prijavio za sezonski posao u Hrvatskoj. Do kraja januara imat će intervju s poslodavcima iz Dubrovnika.
- Protivnik sam odlaska iz BiH, ali nužda zakon mijenja – dodao je Ibrić.
Dijete je ratnog vojnog invalida, ali je na svojoj koži osjetio koliko znači takav status u konkursnim procedurama.
Spakovati kofere
- Svi pričaju da djeca ratnih vojnih invalida ili demobilisanih boraca imaju prednost. To je čista zabluda, prazna priča političara. Baš kao i priča o 100.000 radnih mjesta. Zaposlili su 100.000 ljudi, ali u Njemačkoj! Svakog dana neko od mojih prijatelja, rodbine ili komšija napušta BiH. I ja ću morati spakovati kofere ako uskoro ne dobijem posao – razočaran je Ibrić.
Svi pitaju jesam li u stranci, imam li štelu
U javnim ustanovama, ali i privatnim preduzećima gdje je aplicirao, kaže da su ga pitali pripada li kojoj stranci i ima li koga iza leđa.
- Dolazim iz radničke porodice i moji roditelju ne poznaju bitne i jake ljude koji bi mi bili štela. Išao sam redovnom procedurom i zato pozivam institucije da provjere kako se raspisuju i provode konkursi. Imamo slučajeva da ljudi preko noći osvanu na radnim mjestima, bez konkursa, dok školovani i s diplomama, pa i diplomama Medicinskog fakulteta, ne rade u struci jer nemaju štelu – kaže Ibrić.
