Nakon što je naša novina objavila istinit tekst o tome kako ratni dezerter Aljoša Čampara sada glumi ministra heroja, ova ratna kukavica na svaki način pokušava skrenuti suštinu našeg pisanja na drugi kolosijek.

Umjesto da javnosti odgovori i ponudi makar jedan dokaz da nešto u „Avazovim“ navodima nije tačno, on se, kao frakcijski pekinezer, okomio na predsjednika SBB-a i utemeljivača „Avaza“ Fahrudina Radončića.

Nevjerovatno ali tačno, dezerterski miš je Radončiću, na fonu predizborne kampanje SDA, predbacio da lider SBB-a nikad nije bio u Armiji RBiH i nosio maskirnu uniformu, da nikad nije otišao u Srebrenicu prije prošle godine i pozvao Radončića da objavi fotografije o tome.

Radončić ga ne vidi

Naravno, Radončiću je ispod nivoa da polemizira s političkim gubitnikom i obiteljskim budžetskim parazitom čiji je klan u posljednje vrijeme strateški devastiran.

Novinari „Avaza“ ipak su odlučili malo pogledati svoju arhivu i zatražiti podatke u Pravnoj službi naše medijske kuće te provjeriti Čamparine tvrdnje.

Tako smo odmah pronašli, na Googleu, fotografiju Fahrudina Radončića s grupom boraca Armije RBiH negdje na području Jablanice iz 1993. godine.

Također, pronašli smo i fotografiju na kojoj Fahrudin Radončić u maskirnoj uniformi do pasa stoji s generalom Vahidom Karavelićem, tadašnjim komandantom Prvog korpusa Armije RBiH.

U Pravnoj službi „Avaza“ pronašli su nam i Uvjerenje Zajedničke komande Vojske Federacije od 17. maja 2000. godine, gdje se nepobitno vidi – suprotno Čamparinim tvrdnjama da Radončić ne može naći dokaz o svom prisustvu u OSBiH – da je Radončić bio pripadnik Štaba Vrhovne komande od 1. avgusta 1992. do 31. avgusta 1993. godine (nakon toga je u opkoljenom Sarajevu, kao vid propagandnog otpora, pokrenuo „Bošnjački avaz“).

Prema tome, Čampara, koji lažno tvrdi da Radončić nikad ne može dokazati da je bio pripadnik Armije RBiH, sigurno ima problem s nečim što se zove teška kleveta, zbog koje se ide na sud.

Slično kao i u ovom slučaju, Aljoša Čampara eksplicitno tvrdi da Radončić nikad nije otišao u Srebrenicu prije prošle godine i da je to morao uraditi zbog navodnog pritiska javnosti na njega.

Uvrede za Srebrenicu

Ali, bilo je vrlo lako pronaći fotografije Fahrudina Radončića s rahmetli Sulejmanom Tihićem iz aprila 2012. godine, kada je napravljena koalicija patriotskih stranaka (SDA, SBB, SDP, SBiH i druge) kako bi se omogućilo da bošnjački i zajednički kandidat Ćamil Duraković bude izabran za načelnika Srebrenice. Tako se i dogodilo.

U arhivi SBB-a pronašli smo da je ova stranka još od osnivanja 2009. godine, prve posjete imala upravo u Srebrenici, u kojima je, naravno, bio i Radončić.

Mi smo pronašli i fotografiju iz 2013. godine, kada je Radončić snimljen dok je, kao ministar sigurnosti BiH, posjetio Potočare i lično se upoznao s pripremama za ukop žrtava genocida 2013. godine. 

Postoji i niz drugih fotografija koje hvataju u laži nervoznog Čamparu, a takva je, recimo, i zajednička fotografija Radončića i Bakira Izetbegovića iz Srebrenice 26. septembra 2016. godine (zajednički predizborni skup SDA – SBB).

Naravno, novinari i urednici „Avaza“ znaju koliko su puta s Radončićem bili 11. jula, počev od 2003. godine, u Potočarima, kada je od prvog dana ukopa žrtava genocida besplatno dijeljen „Avaz“ svima prisutnima.

Specijalna izdanja

Nisu se penjali na političku binu, jer Radončić tada i nije bio političar. I kasnije je kao predsjednik SBB-a radije bio u masi i izbjegavao se populistički fotografirati na mjestu genocida. Radončić je bio inicijator specijalnih izdanja naše novinske kuće štampanih u više stotina hiljada primjeraka, za koje su izjave davali najpoznatiji svjetski autoriteti.

Specijalne priloge, koji su dijeljeni besplatno zahvaljujući „Avazu“ i Radončiću kao utemeljivaču, danas, maltene, čuva svaka bošnjačka kuća.

Uz to, kao što je poznato, Radončić javno ne želi reći koliko je finansijski pomagao pojedinim srebreničkim udruženjima i njihovim članovima da bi mogli otputovati u Hag i lično prisustvovati suđenju ratnim zločincima Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću.

Ko brani Aliju

Stipendiranje srebreničke djece i ne treba niko spominjati, ali treba pitati Aljošu Čamparu i njegovog rođaka Denisa Zvizdića jesu li oni u Srebrenicu prvi put otišli tek kada su izabrani na velike državne funkcije i dobili enormno skupu fizičku zaštitu koju plaćaju građani BiH.

Opskurno je djelo kada anonimni Čampara pokušava rahmetli Aliju Izetbegovića braniti od Fahrudina Radončića i podmetati Radončiću izjave na račun prvog predsjednika BiH. Predsjednik Izetbegović i Radončić upoznali su se još 1991. godine.

Predsjednik Izetbegović bio je važan i dominantan faktor u svakom pogledu, davao je brojne intervjue za našu novinu, a čak je jednu cijelu godinu svakog četvrtka odgovarao na pitanja građana u našem listu.

Dodatno, upravo je „Avazova“ izdavačka kuća OKO štampala sabrana djela predsjednika Izetbegovića i to ostaje kao trajna vrijednost čuvanja njegovog državničkog, filozofskog i političkog djela. Poluinteligentni Aljoša Čampara zapravo ovakve i mnoge druge stvari ne mora znati, ali može skratiti svoj podli jezik koji ustvari najviše otkriva njegovu nemoć i strah od očite marginalizacije u samoj SDA.

Svađa se s vlastitom fotografijom

Koliko je Čampara upao u javni nemoral plasiranja vanrazumnih laži, ilustrativno pokazuje i njegova reakcija na fotografiju gdje su on i njegov brat Dubravko zajedno sa Senadom Avdićem, čovjekom koji je uništio sedmičnik „Slobodna Bosna“.

Prosto nevjerovatno, Čampara je rekao da nikad u životu nije popio kafu sa Senadom Avdićem! Nakon ove fotografije, jedini logični zaključak je da su vjerovatno pili neko drugo piće.

Radončić je među prvima znao kako će izgledati Memorijalni centar

Kada je počela izgradnja Memorijalnog centra u Potočarima, 11. jula 2001. godine, Radončić je lično odlazio da vidi kako se to gradi. Naime, jedan od dvojice projektanata Memorijalnog centra u Potočarima bio je Ahmed Kapidžić, odnosno arhitektonski studio ADS.

Prije Memorijalnog centra, Kapidžići su projektirali za Radončića „Radon Plazu“, pa su kroz posao postali pravi prijatelji koji razmjenjuju i testiraju vlastite ideje.

Tako je Radončić bio među rijetkima koji su vidjeli maketu Centra koju je ADS poslao na natječaj i koja je izabrana za najbolje arhitektonsko rješenje.

Kakve veze oni imaju s islamom

Za vanjskog posmatrača zaista djeluje čudnim da neko kome su roditelji dali rusko–pravoslavno ime Aljoša, uopće ima hrabrosti da Radončiću predbacuje čuvanje vjere i to da je loš musliman. Kao što je poznato, prije agresije Radončićev amidža Redžep bio je imam u Rogatici više od 20 godina, a amidžić Muhamed ef. Radončić višedecenijski profesor u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu.

Radončići, na kraju, imaju i svoju džamiju koja se zove po njima. Radončić, koji je sve vrijeme agresije proveo u opkoljenom Sarajevu, u najbližoj familiji ima tri šehida i niko od članova njegove uže i šire porodice ne radi u državnim institucijama. Te su institucije od boraca i šehidske djece preuzeli nepotistički klanovi i više stotina njihovih rođaka, čemu je eklatantan primjer upravo Aljošina interesna mreža.

S druge strane, vjera baš i nije bila prisutna u životu obitelji Čampara ili Zvizdić. Jer, kako bi istinski vjernik, na čemu Aljoša Čampara insistira, svojoj djeci dao imena Aljoša, Dubravko ili Denis.

Naravno, za to nije kriv niko od njih trojice. Ali, u sarajevskoj raji u posljednja se dva dana pojavila jednostavna pitalica: Prije nego što Fahrudinu prigovori kakav je vjernik, bilo bi dobro da Aljoša Čampara pokaže makar jedan argument, ima li ga uopće u tzv. Skakinim knjigama?

U arhivi „Avaza“ također je lako bilo naći s koliko stotina hiljada KM i više je Radončić donirao institucije Islamske zajednice u BiH i, posebno, s koliko je još novaca pomogao izgradnju pojedinih džamija diljem BiH.

Osim što su se uglavili u Sabor Islamske zajednice, gdje im je prije dva dana propao kandidat koji bi trebao preuzeti tu instituciju, Čampare se nemaju čime pohvaliti kako su i čime pomogli svojoj vjerskoj zajednici.