Nestvarna je činjenica da 24 godine od kraja agresije na BiH još postoje kolektivni izbjeglički centri. Nažalost, postoje. Došle su milijarde maraka za, toliko puta ponovljenu frazu - održivi povratak, ali raseljeni još uvijek nisu u svojim prijeratnim domovima. Više od trideset porodica još živi u kampu Belvedere kod Goražda.
Ko mu samo dade ime Belvedere? To na italijanskom jeziku to znači dvorac iz doba baroka i rokokoa. Ovaj goraždanski Belvedere je miljama svjetlosnih godina od dvorca, osim ako kreator nije bio ozbiljan cinik.
I tako, nije se na svoje ognjište vratila ni Rahima Džaferović. U selo Kaoštica kod Višegrada. Zatječemo je ispred male kuće. Plete čarape.
- Šta ću ja više i od koga očekivati?! Dolazili političari pričali priče, dolazili novinari i oni nas snimali ko' da smo kakve mečke u kavezu. Sve isto. Živi ovdje i čekaj smrt – kaže Rahima Džaferović.
Jadno je, kaže, i ono penzije što je sebi izganjala. Ukupno 90 maraka. Poštaru Ramizu se obraduje kao ozeb'o suncu.
- On mi plati i račune, ne mogu silaziti do grada meni je to trošak – kaže ova starica.
Muhamed Sofović je iz Čajniča. Prilazi i govori nam da je jutros djecu pustio u školu bez marke i da nije imao s čim šnitu hljeba da im namaže.
- Radio sam ja. Ali sam nedavno operisao kičmu i gotov sam. Ne smijem podići ništa teže od 5 kilograma. Kako da hranim djecu – izjada se Sofović.
A gdje im je majka?
- Otišla prije devet godina. Udala se za drugog. Otišla negdje u Sarajevo. Ja ostao s djecom. A i ovo mi je na vrh glave pričati kako nemamo. Radio bih ja ali ne mogu. Bolestan sam. A dođu mi djeca iz škole i govore kako ih drugovi ismijavaju jer su siromašni – priča svoju muku Sofović.
Zajednička muka je nabavka ogrijeva. Treba najmanje 700 maraka da se kupe drva. Jer kuće nemaju fasade, nemaju izolaciju.
- Tražit će zeko svoju majku kad dođe zima. A bit će jaka. U ovim kućama je toplo dok ložiš, čim prestaneš, srce puca od zime – složni su naši sagovornici.
Ne traže milostinju, ali treba im pomoć.
Iako je od agresije na BiH prošlo više od dvije decenije, u BiH je danas prema evidenciji UNHCR-a još uvijek u funckiji 156 kolektivnih centara. U njima je smješteno više od 8.500 ljudi. Planirano je do 2020. godine da se zatvore svi kolektivni centri. Prema svemu sudeći, to neće biti slučaj.