Danas je Svjetski dan izbjeglica, koji se obilježava u više od 100 zemalja s ciljem podizanja svijesti o teškoj situaciji u kojoj se nalaze ljudi koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove. 

Nažalost, mnogo njih u BiH ni 27 godina od rata, još uvijek nema svoju trajnu adresu.

Od 1992. godine bez svoga doma

Višegrađanin Zahid Kadrić pune tri decenije živi u kolektivnom centru, u početku u Podhranjenu kod Goražda, a potom i naselju Belvedere, jednom u nizu malih, nedovršenih objekata u kojima je ljeto teško, a zima još teža. Mnogo lijepih dana otkako je prognan nije doživio, a jedan od najsretnijih bio je 21. decembar 2020. godine, kada je u okviru CEB2 projekta u Goraždu položen kamen temeljac za zgradu koja i njegovoj porodici treba postati trajna adresa. Radovi su u završnoj fazi, ali predugo traju.

- Od 1992. godine, kako sam pomak’o sa svog ognjišta, svoje kuće ni stana više nisam im’o. Ja i danas još ratujem, a ne znam s kim. Borba za život pa eto ti – kaže Kadrić.

U objektu površine oko dvadeset kvadratnih metara živi sa suprugom, sinom, snahom i dvoje unučadi. Ljetne vrućine nekako se podnesu, ali najteža je zima.

- Potpala mi od jeseni do aprila nikad ne treba, jer vatra mora stalno gorjeti. Kratko rečeno, ima i gore, ali ovo je katastrofa. Život je uvijek u nekom bunilu i nesigurnosti pa više i ne vjerujemo u bolje sutra – ddodaje Kadrić.

Sa minimalnom penzijom s ogromnim poskupljenjima teško se nositi, pa povremeno nešto radi na dnevnicu ili prikuplja staro željezo, ali zdravlje je sve lošije, a ni otpadnog željeza više nema.

- Normalno da sam u kreditu, jer ne možeš da stigneš dažbine da platiš, a sad u ovoj skupoći kad nađeš kilu šećera jeftinije mnogo ti znači. Bio sam cijeli rat u interventnom vodu, na Grebak pješačio po par kilograma brašna, popaukan hljeb zeleni jeo i nekako sam preživio, pa ću i ovo. Nije mi do mene, ja nisam važan, već do moje unučadi, ali i do sve djece – kaže Kadrić.

66 miliona prisilni raseljenih

Svjetski dan izbjeglica, 20. juni, ustanovljen je odlukom Generalne skupštine UN-a, a prvi put je obilježen 2001. godine. Prema podacima UNHCR-a, svake minute 20 osoba u svijetu prisiljeno je pobjeći od ratnih strahota ostavljajući iza sebe sve što imaju. Procjenjuje se da je u svijetu trenutno oko 66 miliona prisilno raseljenih osoba.