Ima mnogo razloga zašto je današnji izbor za novog poglavara Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini važan, kaže dr. Ahmet Alibašić, profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, za „Avaz“, ali će se, dodaje, zadržati tek na dva.

Dva razloga

- Prvo, danas je sve što je vezano uz islam važno. Jednima je islam jedina preostala nada. Drugima je to najveća prijetnja. Trećima jeftino sredstvo manipulacije. Dakle, uz islam se vežu velika očekivanja, strahovi i ulozi – navodi Alibašić.

Kada ga pitamo šta, prema njegovom mišljenju, titula reisu-l-uleme sa sobom nosi, koje odgovornosti, koje obaveze, kaže da se od ustanovljenja do danas nije mnogo promijenilo.

- Institucija reisu-l-uleme  zamišljena je kao autoritet koji će se brinuti o dobrobiti muslimana, prije svega brigom o ispravnosti njihovih vjerovanja i vjerske prakse, te mogućnosti da slobodno i u adekvatnim okolnostima tu vjeru žive - kaže.

No, dodaje da taj veliki zadatak dodatno otežavaju dvije okolnosti.

- Prvo, nužno ga je ostvarivati bez sredstava prinude. Drugo, Zajednica djeluje u društvima u kojima druge institucije često zakazuju u ispunjavanju svoje misije, pa se onda od IZ očekuje da nosi i tuđe terete. Jasno je da ni Zajednica ni reisu-l-ulema, ma ko bio, ne može odgovoriti na sve pozive, pa je zato važno da ispuni svoju temeljnu misiju. Reisu-l-ulema i Zajednica ne mogu pomoći svima koji pate, ali mogu dati smisao njihovoj patnji. Isto tako, nijedan reisu-l-ulema ne može izliječiti sve društvene bolesti u jednom mandatu, ali može održati i rasplamsati vjeru u dobro, u dobre ljude… u bolju budućnost – ističe Alibašić.

Lijek za bolesti

Na pitanje šta bi reisu-l-ulema morao imati za prioritet u narednom mandatnom periodu, ne samo u odnosu na muslimane u BiH i regionu nego i šire.

- Živimo u vremenu punom bezosjećajnosti, nepovjerenja, cinizma, beznađa i sličnih patologija koje su rezultat raznih faktora, ali i načina na koji funkcioniraju naše javne institucije. Nema boljeg lijeka za te bolesti od primjera da može biti drugačije. Muslimani u BiH i šire očajnički trebaju svijetao primjer dobre muslimanske prakse. Trebaju da vide, da se osvjedoče da muslimani mogu imati uspješnu zajednicu koja je uređena na principima dogovora, vladavine prava, profesionalizma, izvrsnosti (ihsana), solidarnosti i sličnih islamskih i općeljudskih vrijednosti. Vjerujem da IZBiH može biti uzor ne samo kao model nego i kao zajednica koja ostvaruje rezultate, ima učinak ne žrtvujući pritom svoja etička načela - zaključuje Alibašić.

Preduvjet za autonomiju

Pitanje upravljanja islamskim poslovima jedna  je važna tema, kaže nam Alibašić i dodaje da baš tu Islamska zajednica u BiH po svom statusu i ustroju slovi za model koji bi mogao biti rješenje za pitanje administracije islama u sekularnim državama.

- Mislim, prije svega, na odvojenost IZ od države, na njenu autonomiju u uređivanju unutrašnjih poslova u odnosu na države u kojima funkcionira i međunarodne islamske organizacije, te na finansijsku samoodrživost. Pripadnici IZ nisu najbogatiji muslimani, ali su jedni od rijetkih koji izdržavaju svoju zajednicu. To je jedan od preduvjeta za njenu autonomiju - kaže Alibašić.