Iako se navršilo više od četvrt stoljeća od rušenja Starog mosta u Mostaru, na današnji dan, godišnjicu tog barbarskog čina, ipak će zadrhtati srca mnogih stanovnika najvećeg grada na Neretvi.
Tako će se i danas, na 26. godišnjicu ovog zločina, Mostarci prisjetiti najtužnijeg dana u historiji svog grada.
Uz zvuk sirene za opću opasnost, tačno u 10:16 sati, članovi Kluba skakača u vodu „Mostari“ izvest će skok bez aplauza, a s jedinstvenog monumenta u svijetu koji je stoljećima spajao obale smaragdne rijeke i ljude, prema Neretvi će poletjeti i hiljade ljiljana koje će svojim ručicama spustiti mostarski školarci.
U sjećanju Seada Đulića, predsjednika Saveza antifašista i boraca NOR-a BiH, koji je tada bio pomoćnik komandanta Četvrtog korpusa Armije RBiH, na taj događaj nije, kako nam je jučer rekao, dominantno samo rušenje Starog mosta i razvalina koja je ostala od čuvene ćuprije.
- Mojim sjećanjem dominira strast kojom je slavljeno rušenje od rušitelja. Dakle, sjećam se tih strasti, tih rafala i tog užitka zbog rušenja. Međutim, hodajući ovim gradom i slušajući danas dnevnu politiku koja vlada, ponovo vidim i čujem tu strast i zato me strah - iznio nam je Đulić.
Potcrtava kako su svi oni koji su tada živjeli i dalje „prelazili“ preko Starog i „skakali“ s njega, jer, pojašnjava, „Stari je, jednostavno, bio u našim srcima“.
- Ostaje žal zbog čega svi mi koji smo tada imali takvu ljubav prema Starom mostu ne prenesemo tu energiju na grad, umjesto što stalno pričamo o prošlosti. Most je obnovljen za budućnost i, stoga, zašto se ne bismo istom strasti ljubavi naspram strasti mržnje suprotstavljali danas obnovi grada, grada u ljudskom smislu - kazao nam je Đulić.
Stari most su 9. novembra 1993. godine srušile snage Hrvatskog vijeća obrane (HVO). Jedanaest godina kasnije Stari most je ponovo premostio Neretvu.
Godinu poslije svečanosti obnove, 15. jula 2005., Stari most je uvršten na listu zaštićenih spomenika kulture UNESCO-a.