Iako već dugi niz godina živi i radi u Americi, hrvatski reditelj i scenarista Rajko Grlić itekako prati šta se dešava u njegovoj rodnoj zemlji, ali i regionu.  

Kaže nam da bi više volio razgovarati o filmu, ali je, iako nije pobornik čestog pojavljivanja u medijima, za “Dnevni avaz” otvoreno govorio o predsjedničkim izborima u Hrvatskoj, o stanju u BiH, ulozi religije i religijskih vođa.

Robno-novčana razmjena

Stalno se govori da Hrvati u BiH moraju ostvariti jača prava. Smatrate li da to treba raditi kroz politiku zvaničnog Zagreba ili zvaničnog Sarajeva? 

- Imam premalo konkretnog znanja o toj robno-novčanoj razmjeni da bih mjerodavno sudio o stvarnom stanju. Ovako, gledajući sa strane, imam dojam da od početka rata do danas HDZ, pa tako i aktualna vlast u Hrvatskoj, Hrvate u BiH upotrebljavaju kao automat u koji se ubacuje novac, a zauzvrat dobivaju kutije s upakiranim glasovima. To su za njih očito presudni glasovi. Očekujući da se u drugom krugu ovih predsjedničkih izbora dogodi isto čudo, HDZ je za te glasove spreman platiti koliko god je potrebno, ne pita se za cijenu. Jedino nisam siguran da to, na dužu stazu, pomaže Hrvatima u BiH.

Čini mi se baš obrnuto. Drži ih zatvorenim u ovisničku enklavu, u kavezu prošlosti zvanom „Herceg Bosna“ koji još vode ljudi iz tog pravremena, osobe nadasve sumnjivih moralnih, da o materijalnim vrijednostima i ne pričam. S druge strane granice to čini građane Hrvatske, koji direktno iz svog džepa plaćaju tu političku korupciju, da budem blag pa kažem nepotrebno sumnjičavim prema Hrvatima u BiH. To, nažalost, nije samo problem hrvatske zajednice. I ostale dvije zajednice, naroda, u BiH uveliko žive od “donacija” iz drugih država. Ovisnici su o novcu koji ih drži na uzdi i tjera na netrpeljivost prema susjedima, a to je bolest koja se mukotrpno i teško liječi.

Šta, prema Vašem mišljenju, hrvatski predsjednik treba činiti za Hrvate u BiH?

- Pa, ponašati se normalno. Zapitati se zašto se tamo, uz prešutni blagoslov hrvatske države, doseljavaju Hrvati kriminalci i ratni zločinci osuđivani u Hrvatskoj, a od tamo iseljavaju normalni Hrvati. Trebao bi zdušno pomagati kulturni identitet hrvatske zajednice u BiH, pomagati im da se ravnopravno nose s druga dva naroda iste im države, da se bore za svoje mjesto u svojoj državi i da se, prije svega, riješe mafije koja ih drži u prošlosti kako bi i u budućnosti mogla živjeti na njegovoj grbači.

Koliki je, prema Vašem mišljenju, u cijelom ovom političkom kolopletu utjecaj religije, posebice religijskih vođa. U tom smislu mislim na zagovaranje da Hrvati u BiH političku, ali i drugu vrstu zaštite traže u Hrvatskoj, a ne u svojoj domovini - BiH?

- Katolička crkva u Hrvatskoj, takozvani Kaptol, danas je, uz HDZ, najveće i daleko najprofitabilnije trgovačko poduzeće u državi, koje, bez obzira na to šta radi, ne može propasti. Na državnim je jaslama, ne plaća porez, ušlo je u sve pedagoške ustanove od jaslica pa nadalje, raspiruje mržnju prema manjinama, od seksualnih do nacionalnih, i pritom zdušno pokušava gubitnike Drugog svjetskog rata pretvoriti u pobjednike. Jednom riječju - hrabro vodi Hrvatsku naprijed u devetnaesto stoljeće.

Za tu poziciju, za taj novac, oni su spremni HDZ-u pomoći u Tuđmanovom snu koji se zove „Herceg Bosna“, to jest otcjepljenju i pripojenju jednog dijela države BiH Hrvatskoj. Znaju da je to neostvarljiv san, ali ga, za potrebe države, odnosno stranke koja ih financira, i dalje propovijedaju i podgrijavaju. Papa, koji ima sve moje simpatije, čisti tu nacionalističku popovsku družinu, ali u Katoličkoj crkvi sve traje dugo i odvija se polagano, pa i ova čistka koja će se, prije ili kasnije, ipak dogoditi. O Pravoslavnoj crkvi mislim još gore, ali to nekom drugom prilikom.

Ipak optimista

Prije godinu ste mi rekli da život u svim državama bivše Jugoslavije nije lagan onima koji misle svojom glavom. Život nam je, čini mi se, postao teži. Sve manje mislimo. A najmanje svojom glavom...  

- Samostalno mišljenje u državama nastalim raspadom Jugoslavije nije profitabilna roba. Jednostavno se više ne nosi. Zato i odlazi toliki broj ljudi koji bi rado mislili svojom glavom. Moram priznati da mi je na kraju ovog kratkog razgovora žao što sam izgovorio toliko ružnih misli, kuknjave i crnih slutnji. Kako ovo praznično vrijeme ne bismo završili u tom plačljivom tonu, htio bih dodati da sam, usprkos svemu izgovorenome, ipak optimista. Da vjerujem da se taj jaram politike i Crkve, političara i trgovaca vjerom koji su nam ušli u krevete i sjeli za naše stolove ipak da preživjeti ako mu se ljudski suprotstavimo.

Ako jasno i glasno počnemo artikulirati našu nesreću i ako to činimo bez zadrške, javno. Zbir tih glasova, da ne kažem vapaja, za zdravom pameću, u jednom će trenutku postati sila kojom oni neće moći tako olako manipulirati. Ukratko, loše nam je jer ih šutke trpimo. Progovorimo, ne ustručavajmo se. Nemamo više puno toga izgubiti, a možda ćemo se, ako ništa drugo, barem bolje osjećati. Sretna vam Nova i, nadam se, puno bolja godina.

Domoljublje i nacionalizam

Naš život pretvara se u strahovanje od nacionalističkih pretenzija, ne samo u Evropi nego i kod nas. Svjedočimo i ne tako blagim, već na trenutke i vrlo vatrenim strelicama što se odapinju prema BiH. Je li to zaista jedini put do birača i glasača? 

- Domoljublje je voljenje svoje zemlje prema kojoj si kritičan jer bi želio da bude bolja. Nacionalizam je ljubav prema svojoj državi koja živi zahvaljujući mržnji prema drugima. Hrvatski nacionalisti iz Hrvatske financiraju hrvatske nacionaliste iz BiH i ta transakcija nacionalističkih trgovaca očito ne može proći bez rasplamsavanja mržnje. Mržnja je u ovim krajevima uvijek bila gusta magla koja je najbolje sakrivala velike krađe.