Rijeka Drina je međudržavna granica pa država BiH ne smije dopustiti bilo kakve manipulacije sa srbijanske strane, jer vlasništvo nad hidropotencijalom pripada državama Bosni i Hercegovini i Srbiji.

Ovo je u razgovoru za „Avaz“, u svjetlu posljednjih najava o izgradnji novih hidroelektrana na Drini, kazao Nedim Suljić, profesor Univerziteta u Tuzli i dopisni član bh. i Američke akademije nauka i umjetnosti.

Nadležno Vijeće ministara

On je precizirao da jedino Vijeće ministara i Parlamentarna skupština BiH, a ne njeni entiteti, mogu odlučivati o hidropotencijalu Drine i putem državne komisije za koncesije rješavati planirane i buduće energetske projekte sa Srbijom. 

- Prema Ustavu BiH, entiteti imaju pravo da uspostavljaju posebne paralelne odnose sa susjednim državama, u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim integritetom BiH, ali uz saglasnost Parlamentarne skupštine BiH. Nikada Parlamentarna skupština BiH nije dala saglasnost za bilo kakav sporazum entiteta RS sa Srbijom iz oblasti hidropotencijala na rijeci Drini – naglašava profesor Suljić.

Dok najavljuje izgradnju novih hidroelektrana, Srbija već decenijama koristi prirodna bogatstva BiH. Uzurpacijom hidropotencijala Drine na HE Zvornik i Bajina Bašta našoj državi duguje više od 2,5 milijardi eura, kaže Suljić. Početkom 2018. godine to je utvrdio tim bh. eksperata.

- Radi se o HE na zajedničkom dijelu sliva, koje od momenta puštanja u pogon - HE Zvornik 1957., a HE B. Bašta 1968. godine, u potpunosti koristi Srbija. To je prirodni resurs, koji podliježe normama pravednog višenamjenskog korištenja zajedničkih vodotoka i smatram da se radi o uzurpaciji, odnosno otuđivanju vodnog potencijala države BiH i neuvažavanju suvereniteta i prava svih građana BiH na dio prirodnog resursa koji, prema domaćim ili stranim normativima, pripadaju i BiH – kaže Suljić.

Dodaje da su, prema analizama, od početka rada do 1. januara 2018. godine dugovanja Srbije državi BiH 555,6 miliona eura za HE Zvornik te 1,86 milijardi eura za HE Bajina Bašta. Obje investicije su još davno višestruko otplaćene, tako da Srbija decenijama ima čisti profit.

- Do sada nije bilo nikakvih ozbiljnijih aktivnosti za naplaćivanje tog duga, izuzev aktiviranja ovog problema samo pred opće izbore od pojedinih probosanskih stranaka – dodaje Suljić.

Od izgradnje hidroelektrana do raspada Jugoslavije 55.120 gigavat sati struje sa dvije HE preuzela je Elektroprivreda Srbije, a njome su napajani njeni korisnici ili je ona prodavana drugim republikama i susjednim državama.

Jezero u BiH

Raspodjela struje sa HE Zvornik trebala se vršiti u omjeru 50:50 posto, dok se u slučaju HE Bajina Bašta samo lokacija brane nalazi na granici, a jezero je većim dijelom u BiH, tako da našoj zemlji pripada 67 posto potencijala. 

- Čak i pod pretpostavkom da je Srbija investirala u ove dvije HE, a znamo da nije samo ona investirala, već bivša Jugoslavija, to se ne može prihvatiti. Ali čak i da je tako, ne mogu koncesije trajati beskonačno, a koncesija Srbiji nikada nije data od BiH. Drina je granična rijeka i dio novca od proizvedene električne energije prije ili kasnije mora pripadati i BiH – ističe Suljić.

Kroz inicijative za ratificiranje sporazuma o granici sa BiH Srbija pokušava potpuno prisvojiti HE Zvornik i Bajinu Baštu. Suljić podsjeća da su se sve države bivše Jugoslavije obavezale da će poštivati odluke Badinterove komisije i usvojeno načelo međunarodnog prava prema kojem su granice BiH i Srbije na linijama koje su postojale u okvirima bivše Jugoslavije.

- Srbija traži i razmjenu teritorija na HE Zvornik i Bajina Bašta, što je apsolutno nedopustivo. Kako im to sigurno ne može proći, onda Srbija predlaže stavljanje teritorija oko dvije HE pod takozvanu “međunarodnu služnost” na 100 godina. Na taj način bi BiH dopustila Srbiji da u narednih 100 godina ima izvršnu, zakonodavnu i sudsku vlast nad tim dijelom teritorija naše zemlje, te korištenje vodnih resursa bez ikakve naknade, što se ne smije ni po koju cijenu dopustiti – navodi profesor Suljić.

Sporazum o granici, međutim, ne može poništiti postojeći dug, a nezainteresiranost bh. političara da ozbiljnije nametnu ovu temu našem sagovorniku je neshvatljiva.

- Ostvarivanjem onog što legitimno pripada BiH omogućila bi se i sigurno jeftinija električna energija za sve građane BiH i omogućio bi se veći razvoj privrede i industrije. Srbija od 1992. godine ne plaća ni naknadu za poplavljeno zemljište općinama Zvornik, Srebrenica, Bratunac i Višegrad, dok se, prema mojim saznanjima, ta naknada općini Bajina Bašta u Srbiji plaća. Konvencija o zaštiti i korištenju prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera - Konvencija o vodama, koja je potpisana 17. marta 1992. godine u Helsinkiju, čije su potpisnice i Srbija i BiH, obavezuje zemlje potpisnice da sprečavaju, suzbijaju i smanjuju prekogranični utjecaj voda, a pod njim se podrazumijeva svaka šteta u okolišu unutar područja pod jurisdikcijom jedne od strana članica – kaže Suljić.

Pokušaj dogovora, arbitraža, a na kraju i tužba pred međunarodnim sudom, put je rješavanja spora sa Srbijom.

- Srbija, kako stvari sada stoje, ne pristaje da plati naknadu za iskorištavanje, uzurpaciju i slobodno mogu reći krađu hidropotencijala rijeke Drine koji pripada i državi BiH - kategoričan je Suljić.

Buško jezero i Trebišnjica

Sličan problem BiH ima i sa susjednom Hrvatskom, koja na HE Orlovac koristi vodu iz Buškog jezera iz BiH, a na HE Dubrovnik vodu iz sliva rijeke Trebišnjice. 

- Dug Hrvatske za korištenje hidropotencijala Buškog jezera od puštanja u pogon HE Orlovac 1974. godine iznosi oko 650 miliona eura, uz simbolične naknade koje su isplaćivane općinama Livno i Tomislavgrad. Ista količina vode iz HE Orlovac se naknadno koristi u proizvodnji struje i u tri nizvodne HE - Zakučac, Kraljevac i Đale. Dug Hrvatske za uzurpaciju hidropotencijala rijeke Trebišnjice i za nelegalno preuzimanje električne energije iz HE Trebinje 1 i HE Dubrovnik od 1994. godine do kraja 2019. godine iznosi oko 500 miliona eura – kaže profesor Suljić.

Politiku ostaviti po strani

Zvaničnici BiH moraju riješiti ova pitanja, politiku ostaviti po strani, jer radi se o čistom interesu. 

- U entitetu RS vole reći da su „braća po vjeri“ sa Srbijom, ali trebaju znati da nisu i „braća po novčaniku“, jer od uzurpacije hidropotencijala na rijeci Drini koristi ima samo Srbija, a ne građani entiteta ili države BiH - ističe Suljić.