Guverner Centralne banke BiH (CBBiH) Senad Softiću intervjuu za „Dnevni avaz“, između ostalog, kazao je kako je sigurno da će novi aranžman s Međunarodnim monetarnim fondom (MMF) podrazumijevati i strukturalne reforme u BiH.

Gospodine Softiću, na kraju smo godine. Obično u ovo vrijeme možemo podvesti barem neke ekonomske rezultate godine koja je na izmaku. Šta nam to govori statistika kada je u pitanju 2020.? Kako smo prošli?

- Pandemija uzrokovana korona virusom dovela je do pada ekonomija širom svijeta, pa BiH nije i ne može biti izuzetak. Već duže vremena govorimo da će usljed pandemije doći do pada BDP-a, MMF je revidirao procjenu BDP-a za BiH na niže, i sad imamo procjenu o padu BDP-a za 6,5 posto, što je ozbiljan pad i svakako da će ostaviti posljedice po cijelo društvo. Projekcije CBBiH su nešto manje negativne od projekcija MMF-a. Prvi krug srednjoročnih projekcija u 2020. godini, rađen u proljeće, na osnovu podataka sa kraja godine i prvih informacija o efektima pandemije i zaključavanja ekonomije, sugerisao je da možemo očekivati pad realnog BDP-a u 2020. godini od 5%, te snažniji oporavak već od 2021. godine. Očekivalo se da će ekonomska aktivnost nadmašiti nivo iz 2019. godine tek u 2022. godini. Trenutno privodimo kraju drugi krug srednjoročnih projekcija u CBBiH, rađen na osnovu podataka sa kraja prvog polugodišta 2020. godine i trenutno raspoloživih informacija. Rezultate očekujemo naredne sedmice, ali već postoje naznake da bi pad ekonomske aktivnosti u 2020. godini mogao biti neznatno blaži nego se inicijalno procijenilo, jer se ekonomska aktivnost počela oporavljati u trećem kvartalu. Zbog sve izvjesnijeg snažnog negativnog efekta drugog vala pandemije u BiH i regionu, očekujemo da će se inicijalne projekcije snažnijeg oporavka u 2021. godini pomjeriti na 2022. godinu. U skladu sa ovakvim projekcijama ekonomske aktivnosti, očekujemo zanemarive inflatorne pritiske u 2020. godini, i njihovo blago jačanje u 2021. i 2022. godini.

- Očekujemo da će rast javne potrošnje biti jedini faktor koji će ublažiti smanjenje ukupne ekonomske aktivnosti, a da će sve ostale komponente agregatne potražnje bilježiti značajan pad. Entitetske vlade su donijele niz ekonomskih mjera i izdvojile značajna sredstva za ublažavanje posljedica izazvanih korona krizom. Fiskalni sektor se suočava sa snažnom kontrakcijom poreskih prihoda, i istovremenim rastom rashoda, u najvećoj mjeri, usljed implementacije stabilizacijskih mjera za ublažavanje efekata pandemije na zdravstveni sektor i realni sektor. Posljedično, vanjski dug je značajno porastao već u drugom kvartalu 2020. godine, a očekuje se da će nastaviti rasti i u kratkom roku. Ipak, treba napomenuti da se radi o zaduženjima kod međunarodnih finansijskih institucija, a ta vrsta javnog duga je uvijek po povoljnijim uslovima od zaduživanja na međunarodnim tržištima za zemlje sa kreditnim rejtingom kao što je naš.

- Direktna strana ulaganja su za prvo polugodište 2020. godine iznosila 358 miliona KM, što predstavlja pad od skoro 46% u odnosu na isti period lani. Ovakav pad vrijednosti stranih investicija nije neočekivan, s obzirom na pandemiju i na sličan trend u većem dijelu svijeta. Očekujemo da će negativan uticaj smanjenog priliva direktnih stranih investicija na ekonomsku aktivnost donekle neutralizirati javne investicije, za koje su već obezbijeđena sredstva za finansiranje.  

- S druge strane, prema svim podacima koje imamo, situacija u finansijskom sektoru je trenutno stabilna. Konvertibilna marka je stabilna, a održivost valutnog odbora je neupitna. CBBiH se strogo pridržava svih zakonskih načela valutnog odbora, čime snažimo temelje stabilnosti cijelog finansijskog sistema. Bankarski sektor i dalje visoko likvidan, i uspijeva odgovoriti izazovima, čemu su doprinosile i regulatorne mjere koje su omogućile olakšice za servisiranje postojećih kreditnih zaduženja.  

Prema vašem mišljenju, koji je najgori uticaj pandemije na ekonomiju Bosne i Hercegovine?

- Svakako, to je smanjenje ekonomskih aktivnosti i gubitak radnih mjesta. Isto tako, tu je i činjenica da se dio ekonomskih aktivnosti neće vratiti u normalne tokove tako brzo. Zanimanja koja se po prirodi svog posla oslanjaju na direktan ljudski kontakt, poput turizma i ugostiteljstva, sigurno će još izvjesno vrijeme osjećati posljedice, i nakon što mjere socijalnog distanciranja budu ukinute. Ljudima će jednostavno trebati vremena da se vrate u „normalno“, a veliku ulogu će sigurno odigrati i činjenica da će nažalost veliki broj ljudi koji su potencijalni korisnici tih usluga, iz pandemije izaći sa manjim dostupnim primanjima.  

Mnoge je zabrinuo pad doznaka iz inostranstva. Koji su posljednji pokazatelji kada je riječ o novcu koji u BiH šalje bh. dijaspora?

- Bilo je za očekivati da će kriza koju je prouzrokovala pandemija virusa korona dovesti do pada doznaka, budući da su Bosanci i Hercegovci koji žive i rade u inostranstvu vjerovatno bili izloženi mjerama vlada zemalja u kojima žive, što se odrazilo na njihove prihode i životni standard. Samim tim, izdvajanja novca koji su slali u domovinu su manja. Doznake iz inostranstva su u visini blizu devet posto BDP-a, i opale su za nekih 213 miliona KM (cca 10%) u prvih šest mjeseci ove godine. Nivo penzija koje dobijaju naši građani identičan je onom od prije.

Pred nama je i proces pregovaranja novog aranžmana s Međunarodnim monetarnim fondom. Prema vašem mišljenju, kakve su šanse BiH da nam novi zajam bude odobren? Kad bi sredstva mogla bitu operativna? Znate li možda koji će uslovi biti postavljeni pred bh. vlasti?

- Postoji izvjesna mogućnost da će razgovori bh. vlasti s MMF-om rezultirati novim aranžmanom. Vlasti u BiH su se već izjasnile da im je potreban novi aranžman, a MMF da je spreman ući u nove pregovore o mogućem aranžmanu. Formalni proces pregovora bi trebao početi odmah nakon lokalnih izbora. Prema najavama iz MMF-a, fokus programa biće odgovor BiH na pandemiju. Sigurno da će aranžman podrazumijevati i strukturalne reforme. Konkretne aktivnosti će zavisiti od razvoja epidemiološke situacije, odnosno od toga hoće li se u kratkom i srednjem roku i dalje govoriti o mjerama kao odgovoru na krizu, ili će situacija dozvoliti da se aktivnosti više usmjere na dugoročnije projekte i strukturne reforme. 

S ekonomske strane, koliko bi bilo opravdano novo zatvaranje bh. ekonomije uzimajući u obzir efekat koji smo imali nakon prvog „lockdowna“?