Priča o herojstvu i ubistvu regruta JNA, rahmetli Mevludina Kulića, koje se desilo prije tačno tri decenije, svake godine podsjeća na period transformacije nekada zajedničke u srpsku vojsku i na ljude koji ni po cijenu vlastitog života nisu bili spremni pucati u druge. Tada 20-godišnji vojnik iz Vogošće ubijen je u Osijeku, nakon što je odbio naređenje nadređenih da puca u hrvatske civile.
O hrabrom mladiću za “Avaz” je, prije osam godina, pisao novinar, publicista i režiser Avdo Huseinović, a priča o Mevludinu Kuliću dio je knjige “Mama, moram im glavu dati” autora Nihada Halilbegovića, o stradanjima regruta JNA uoči agresije na BiH.
Kulić je rođen 1971. u Kruševu kod Olova, a s roditeljima Pašagom i Izetom živio je u naselju Barice u Vogošći. Dana 19. marta 1991. upućen je na služenje vojnog roka u Petrovac na Mlavi, a potom u kasarnu u Osijeku. Bio je svjedok zločina nad hrvatskim civilima, ali i maltretiranja Albanaca, Bošnjaka i Hrvata u redovima JNA.
Dva dana prije ubistva u telefonskom razgovoru s majkom Izetom, kroz suze, najavio je svoju smrt. “Moram im glavu dati, čuvaj ostalu djecu”, rekao je.
Ubijen je u noći 4. septembra 1991. Njegovo tijelo u limenom sanduku u Sarajevu dočekalo je nekoliko hiljada građana s transparentima: “Armijo, nisi naša, već četnička”, “Koljeviću, dobro ti je prezime”, “Biljana, rodi pa šalji pod nož”. Porodica je obaviještena da je poginuo od snajpera s hrvatske strane, koji je koristio rasprskavajuću municiju.
Dr. Senahid Alajmović i danas se sjeća trenutka kada je sanduk otvoren i kad je utvrdio da je Mevludin ubijen iz neposredne blizine. On je jučer za „Avaz“ ispričao kako je ulazna rana bila na potiljku, a metak je izašao u predjelu lica, pored nosa.
- Koliko se sjećam, jer davno je to bilo, drugih povreda nije imao. Ja sam tada radio u Domu zdravlja u Olovu i, nakon što neki ljekari nisu htjeli, išao sam u Vogošću da pregledam tijelo poginulog mladića - kazao nam je dr. Alajmović.
Za ubistvo Mevludina Kulića sumnjiči se komandant kasarne u Osijeku Boro Ivanović, poznat pod nadimkom Bora Konj, koji je nakon rata u Hrvatskoj komandovao i zločinima nad Bošnjacima u Zvorniku i Vlasenici, a kasnije je unaprijeđen i imenovan za komandanta Novosadskog korpusa.
Prijelomni moment bila je naredba oficira postrojenim vojnicima da pucaju na hrvatske vojnike i civile. U stroju je bio i Bešir Memišovski, koji danas živi u Italiji.
- Jedan broj vojnika, većinom Srba, izašao je s oružjem i bojevom municijom, spremni da pucaju i ubijaju. Dok smo se mi, preostali, kolebali i razmišljali šta da uradimo, rahmetli Mevludin Kulić je iskoračio naprijed, bacio oružje i naglas povikao: “Ja neću da pucam i ubijam nedužne ljude” - ispričao je Memišovski medijima u Hrvatskoj.