U 18. dijelu feljtona „Fićo i Šćepo - KOS-ovske ratne podvale“ donosimo konkretna priznanja kako je agresor sve informacije imao i kako se detaljno pripremao plan razbijanja bh. policijskih snaga te slabljenje odbrambene moći.
KOS-OVSKE RATNE PODVALE
Naša grupa nastavila je obilaziti dalje centre po BiH. Bihać, Banju Luku, Livno, Tuzlu, Mostar. To su pravci koji su zacrtani kao "velika Srbija"
Rekić je očekivao da će, kao pomoćnik ministra unutrašnjih poslova BiH, KOS od njega tražiti da radi na slabljenju odbrambene moći bh. snaga. Avaz
U 18. dijelu feljtona „Fićo i Šćepo - KOS-ovske ratne podvale“ donosimo konkretna priznanja kako je agresor sve informacije imao i kako se detaljno pripremao plan razbijanja bh. policijskih snaga te slabljenje odbrambene moći.
Fićo i Šćepo: KOS-ovske ratne podvale. Avaz
Sead Rekić u iskazu nastavlja:
- Delimustafić je meni mogao narediti što god je htio. Tako je režirana moja ugradnja u MUP BiH, kako bih izvršavao zadatke za KOS koji tada širi svoj krug ljudi u svim institucijama vlasti BiH. U vrlo ružan položaj stavljen je, dakle, i čovjek koji je čistih osjećanja prema BiH, Omer Behmen. Sve je jedna klasična režija za koju nisam znao, ali neosporno je da sam njen učesnik. Kamo sreće da nisam - zaključio je u izjavi 18. aprila 1993. godine Sead Rekić, koji je, među ostalim, potvrdio i kako je ubijeđen da je o njegovom prelasku iz Beograda u Sarajevo znao i Fikret Muslimović.
- Naša grupa nastavila je obilaziti dalje centre po BiH. Bihać, Banju Luku, Livno, Tuzlu, Mostar. To su pravci koji su zacrtani praktično kao teritorija „velike Srbije“ - naveo je Rekić u nastavku svoje izjave, opisujući kako je za KOS nastavio prikupljati saznanja o pripremama odbrane BiH, o čemu detaljno govori na videosnimku.
U zapisniku o njegovom saslušanju, koje je nastavljeno 19. aprila 1993. godine, Rekić se prisjetio sastanka u SCB Banja Luka, gdje je došao general Petar Gračanin, savezni sekretar unutrašnjih poslova bivše SFRJ.
- Tu je bio i general Uzelac (Nikola, op. pr.), komandant banjalučkog korpusa, Jovica Trnčić, uži dio rukovodstva Saveznog SUP-a, a ispred organa vlasti BiH bio je Alija Delimustafić, njegov zamjenik Vitomir Žepinić, zatim Nikola Koljević, te, koliko se sjećam, i dr. Ejup Ganić. Nisam prisustvovao tom sastanku, ali znam da je general Uzelac kasnio. Pričalo se da je, kada je došao, iza leđa Gračanina vidio Titovu sliku i pitao: „Što ne skineš tog bandita“, a Gračanin je reagovao da ne može tako govoriti jedan general JNA.
Nakon sastanka bila je planirana zajednička večera, ali mislim da joj Ganić i Koljević nisu prisustvovali. Prije toga je održan još jedan sastanak u komandi banjalučkog korpusa kod generala Uzelca. Dio nas nije prisustvovao ni tom sastanku, a pošto nismo znali gdje će biti ta večera, mi smo se zadržali malo po centru i poslije nekih pola sata otišli u komandu banjalučkog korpusa da bismo znali gdje ćemo ići. Moj kolega Vlado i ja pred komandom smo se najavili vojniku koji je nekoga nazvao telefonom da nas uvede da sjednemo i onda nas odveo u kancelariju načelnika bezbjednosti, potpukovnika Stevilović Milana. Upoznali smo se, počastio nas je kafom i ja odlučujem da iz te kancelarije nazovem prvog čovjeka KOS-a generala Acu Vasiljevića u Beograd i da provjerim je li sve uredu u vezi njegove saglasnosti za moj prelazak u MUP BiH.
Dobio sam ga odmah. Vasiljević mi je odgovorio da je sve dogovoreno i da je sve uredu, da je on saglasan s tim. Odmah poslije toga on me pitao da li je tu A. D. Nisam shvatio šta me pita pa sam tražio pojašnjenje, te je rekao: „Alija D.“ Zaključio sam da pita za Delimustafića i onda sam mu rekao da je tu na sastanku kod Uzelca te smo završili razgovor. Tako sam se još jednom uvjerio da je plan moje ugradnje u MUP BiH dogovoren između Vasiljevića, Gračanina i Delimustafića. U toku večere u jednom privatnom kafiću, Vito Žepinić, koji je bio u društvu s Delimustafićem, pitao me je kada ću doći, te sam zaključio da i on zna o mom dolasku. Shvatio sam da je Vasiljević bio kreator svega - istakao je Rekić.
Vasiljević, Gračanin i Delimustafić: Plan Rekićeve ugradnje u MUP BiH, prema njegovom priznanju, bio je dogovoren između ove trojke. Facebook
Iz Banje Luke je Rekić otišao u Beograd i očekivao da s ostalim članovima „ekspertne“ radne grupe napravi izvještaj o boravku u BiH.
Međutim, prvi čovjek KOS-a Aleksandar Vasiljević tražio mu je samo odgovor na pitanje ima li naoružanih formacija u BiH, a Rekić mu je, kako je ustvrdio u iskazu, rekao da ih „nije vidio“.
- Sad kad razmišljam o tome, siguran sam da je sve informacije imao već na svom stolu radi davanja prijedloga vojnom vrhu za agresiju na BiH. Pitao sam ga u tom razgovoru zbog čega sad odluka da ja idem u MUP BiH, on je rekao da je to dogovor sa Alijom Delimustafićem i da se ukazala potreba za iskusnim oficirima. Pitao sam ga kome ću kao saradnik KOS-a u Sarajevu podnositi izvještaje, on je rekao da nema nikakvih problema i da će Alija Delimustafić sve riješiti, jer ću dobiti papire da sam napustio Armiju 15. 9. 1991. godine, a tad sam zapravo prešao u Savezni SUP.
Onda sam mu rekao da je u Sarajevu Fikret Muslimović koji sve zna o meni, te sam se sjetio da je i on na vezi sa Delimustafićem, jer sam svjedočio kod Julije kad ga je zvao na telefon. „On o meni sve zna, i njega će neko pozvati, sve će reći o meni.“ Ali, Vasiljević kaže: „Što se tiče Fikreta Muslimovića, ti se nemoj bojati.“
Bojao sam se da će mi otići glava u Sarajevu ako se sazna da prenosim informacije KOS-u, a sjetio sam se i da mi je Rasim Muharemović jednom prilikom rekao da bi Fikret trebao doći u MUP.
Opet je uslijedilo uvjeravanje od Vasiljevića da se ja samo javim Aliji Delimustafiću i da će biti sve uredu - izjavio je Rekić.
Istražni sudija Senad Kreho pitao je okrivljenog Seada Rekića da li je bio svjestan da na mjestu pomoćnika ministra može od KOS-a dobiti zadatak na razbijanju bh. milicije i slabljenju njene odbrambene moći, Rekić potvrđuje:
- Očekivao sam da se od mene to može tražiti, ali nisam se bojao, jer sam odlučio da po prelasku u MUP održavam kontakte sa KOS-om - potvrdio je Rekić.
Po povratku u Beograd, Rekić je pozvan na sastanak „ekspertne“ radne grupe koja je prethodna dva mjeseca operirala po BiH i prikupljala informacije o pripremama odbrane Bosne od agresije.
Na tom sastanku uručen im je „prekucani izvještaj o neposrednom uvidu u stanje bezbjednosti, opremljenost i efikasnost postupanja organa unutrašnjih poslova u BiH“, u kojem je Rekić hemijskom olovkom križao dijelove teksta jer su postojale primjedbe i na taj način je vršeno navodno prečišćavanje teksta koji bi na kraju kao zvanični izvještaj trebao otići u Savezni SUP i MUP BiH.
Prema instrukciji Aleksandra Vasiljevića, Sead Rekić se u Beogradu javio pukovniku Bakoviću u Upravi bezbjednosti kako bi dobio potrebnu dokumentaciju o prelasku u Sarajevo.
Sead Rekić potvrdio je kako je očekivao da će od njega, na mjestu pomoćnika ministra unutrašnjih poslova BiH, KOS tražiti da radi na razbijanju bh. policijskih snaga i slabljenju njihove odbrambene moći. Avaz
Iz službenog zapisnika: Drugi dan ispitivanja, 19. aprila 1993. godine, Sead Rekić otkriva detalje banjalučkog sastanka, na koji su došli zloglasni generali Gračanin i Uzelac. Avaz
No, da bi sve ostalo van dometa bilo kakve sumnje, moralo se posegnuti za falsifikatima.
- Trebao sam prvo da dobijem rješenje o napuštanju JNA sa datumom prelaska u Savezni SUP, a Vasiljević mi je rekao da će mi sva potrebna dokumenta i uvjerenja za koje sam i tada znao da trebaju biti fiktivna, odnosno falisfikovana, biti izdata u Upravi bezbjednosti kod pukovnika Bakovića.
Baković me odvodi personalu i tamo naređuje da mi se izda fiktivno uvjerenje o prestanku aktivne vojne službe sa datumom 15. 9. 1991. godine. Kad je uvjerenje sačinjeno, odneseno je na potpis i uručeno mi je sa 21. 11. 1991. godine kao datumom izdavanja.
Na taj način u mom dosjeu je fiktivno predstavljeno da sam se skinuo iz Armije i da nisam više u JNA, kako organi unutrašnjih poslova u BiH ne bi ništa posumnjali i da se ne bi otkrila moja saradnja s KOS-om.
STIGLE SPECIJALNE SNAGE
POPULARNI BH. PJEVAČ
STANJE NA PUTEVIMA
"AVAZ" NA LICU MJESTA
NAKON SKORO DVA MJESECA