Svjetska federacija za mentalno zdravlje (WFMH) u saradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom (WHO) od 1992. godine obilježava Svjetski dan mentalnog zdravlja svakog 10. oktobra. Ove godine tema je "Mentalno zdravlje u svijetu nejednakosti". Cilj je skrenuti pažnju na nedostatak resursa za tretmane poteškoća mentalnog zdravlja.

Sve više ljudi traži pomoć

U razgovoru za portal "Avaza", psihologinja Nermina Vehabović – Rudež je istakla da su siromaštvo i mentalno zdravlje usko povezani.

- Tamo gdje postoji siromaštvo, minimum ekonomske sigurnosti za ljude ne može se govoriti o dobrom mentalnom zdravlju. Važno je spomenuti da ekonomska situacija u našoj zemlji direktno utiče na mentalno zdravlje stanovništva. Ali to nije jedini razlog. Evo imali smo period koronavirusa koji nosi sa sobom teškoće ne samo zbog priče koja je negdje nametnuta u javnosti, već i zbog susreta sa teškom bolešću, ali i gubitaka najbližih od posljedica zaraze koronavirusom – izjavila je Vehabović – Rudež.

Dodaje da u posljednjih nekoliko godina, sve više ljudi u našoj zemlji traži neki vid psihološke pomoći.

- To se dešava zbog cjelokupne situacije, posebno društveno-ekonomske. Kroz brojne aktivnosti, razgovore sa medijima i klijentima uspjeli smo generalno senzibilirati ovu temu. Ljudi su sada svjesniji da njihova priča neće postati javna ili biti iskorištena protiv njih. Posmatrajući šta se dešava u našem društvu, u budućnosti će nam sve više trebati psihološka i psihijatrijska podrška, ne kao oblik liječenja, nego jednostavno kao podrška koja se daje kroz savjetovanje, psihoterapiju - dodaje naša sagovornica.

Posljedice pandemije na mentalno zdravlje

Kako ističe, od samog početka pandemije koronavirusa, taj broj je postao još veći.

- Jako puno ljudi je imalo anksiozne simptome sa kojima su se po prvi put susretali. Opet, kod onih koji su ranije imali anksiozne simptome, to se pojačalo. Neki ljudi koji su imali traumatska iskustva, došlo je do retraumatizacije, ovo su bili okidači za to, za pojavljivanje svih simptoma koje su ranije imali. Tako da, opšta nesigurnost je vladala u smislu da ne znamo do kada će trajati, šta nas čeka u budućnosti i naravno svi ljudi koji su oslabljenih psiholoških kapaciteta su bili izloženi da im se stanje pogorša – kaže  Vehabović – Rudež .

Kada su u pitanju posljedice koje će ostaviti pandemija, Vehabović – Rudež ističe da je to sve individualno.

- Mi smo društvo koje je prošlo kroz rat. Ja sam imala priliku da radim sa žrtvama ratnih stradanja, sa traumatiziranim osobama, i oni koji su se aktivno bavili svojim stanjem i koji su dobili podršku, to su adekvatno riješili. Oni koji se ne bave svojim stanjem, negdje to ignorišu, ili kažu bit će sve bolje, bit će sve drugačije, ili ih je strah da potraže pomoć, naravno da se može očekivati da se pojave simptomi PTSP-a nakon određenog vremena - podcrtava Vehabović – Rudež.

Pojedinačna i društvena odgovornost

Svaki pojedinac mora biti odgovoran za svoje mentalno zdravlje.

- Upravo zbog toga i pričamo ne šta samo društvo, nego i šta ja pojedinačno radim za sebe? Da li se ja brinem ili mislim da neko drugi treba da se brine za mene? Pored lične brige, to je i stvar društva. Recimo da imamo ekonomske i političke uslove kako treba i da imamo posao. Ali ono što je jako važno jeste da svaki pojedinac može puno toga uraditi za sebe. Tu je jako važna psihoedukacija o kojoj isto često pričamo, da ljudi znaju da su slobodni da žive život kakav žele pod uslovom da ne ugrožavaju druge. To je taj model i to je mentalno zdravlje - pojašnjava Vehabović – Rudež.

Kako kaže, ako svoje probleme ne sakrivate ili prikrivate lažnim slikama sami sebi, onda imate šansu da te probleme riješite adekvatno i idete dalje naprijed.

Svaka osoba se može pronaći u situaciji da traži pomoć

Na osnovu svog dugogodišnjeg iskustva, Vehabović – Rudež ističe da mentalno zdravlje više nije toliko tabu tema u našoj zemlji.

- I dalje postoje postoje ljudi koji se izvinjavaju ako im je potrebna pomoć psihologa ili psihijatra, ili traže da to na neki način bude nevidljivo od okoline. S druge strane okolina podrazumijeva da "nije sve u redu" s osobom koja je potražila pomoć psihologa ili psihijatra. To je na neki način i opasno. Senzibiliziranjem, upravo ovakvim primjerima, pisanjem, razgovaranjem u medijima mi pokušavamo dati do znanja da nema osobe koja se ne može naći u stanju kad ne može više, kad joj je teško, kad ne može da izdrži i da je u redu tada zatražiti pomoć stručnjaka i da se te poteškoće zapravo mogu rješavati – rekla je.

Vehabović – Rudež dodaje da je podjednako važno pričati o mentalnom zdravlju koliko i u fizičkom, zato što je ono sastavni dio našeg sveukupnog zdravlja, te kako svaki problem ima rješenje.

-Svaki problem ima rješenje i ja zaista u to vjerujem. Kad imamo problem i gledamo da on ima rješenje najvažnija nam je podrška bliskih ljudi ali i vjera da se taj problem može riješiti. Vjerovati u sopstvenu snagu, vjerovati da se možemo izvući iz svake situacije ukoliko potražimo podršku i pomoć, pa na kraju ako je potrebno i stručnu pomoć – zaključuje na kraju Nermina Vehabović – Rudež.