- Nisam sinko smogla snage da prošle sedmice odem u Identifikacijski centar u Tuzli, da dam pismenu saglasnost da se pronađeni dijelovi kostiju reekshumiraju u mezar moga muža Rame, koji je ukopan u Memorijalnom centru Potočari - kaže majka, hadži Saliha Osmanović (69) iz Dobraka na lijevoj obali rijeke Drine kod Srebrenice.
Kaže da je za to ovlastila Raminog brata Sabahudina Salihovića, a ona će, kako kaže, ako Bog da iduće godine nakon komemoracije u Potočarima prisustvovati reekshumaciji Raminih nekoliko kostiju, koje su pronađene u Zelenom Jadru kod Srebrenice, desetine kilometara iz masovne grobnice, gdje je ekshumiran veći dio njegovog tijela.
Ona je u genocidu nad Bošnjacima Srebrenice u julu 1995. godine izgubila sinove Edina i Nermina te supruga Ramu, čija je slika obišla cijeli svijet kad je objavljen snimak na kojem Ramo doziva zarobljenog sina Nermina da izađe iz šume i preda se srpskim vojnicima. Nermin i Ramo ukopani su u Memorijalnom centru Potočari, a mlađi sin Edin u Kazanima kod Srebrenice.
- Izgubila sam sve i svoj bol lakše podnosim kada znam da nisam jedina majka koja je izgubila najmilije. Bol i tugu liječim radom na njivi, plasteniku i pletući vunene čarape za poklon i prodaju. Malo koga interesuje kako žive srebreničke majke kada su same. Iako sam izgubila sve, nikada nisam sama. Dolaze mi komšije, rodbina, ali oni znani i neznani - kazuje Saliha.
Saliha, kaže da se kao i ranijih godina blagovremeno pripremila za zimu, Drva iscijepana i složena u šupu. Obezbijedila zalihe najosnovnijh namirnica. Od povrća iz vrta i plastenika napravila razne salate, a od jabuka i drugog voća sokove. Sve to, kaže za svoje potrebe i poklon dragim prijateljima.
Kaže, da je zaštitila cvijeće u avliji i mirno će dočekati zimu, onako kako je naučila, ali iz svog Dobraka neće mrdati.