Dok neki političari, uključujući susjedne zemlje Srbiju i Hrvatsku, pojačavaju svoju zapaljivu retoriku, međunarodna zajednica muči se pronaći odgovor na eskalaciju napetosti.Povjerenica Vijeća Europe za ljudska prava Dunja Mijatović se u posljednjem EU Observeru osvrnula na stanje u zemlji. Njen osvrt prenosimo u cjelosti.
Ova situacija je opasna za ljude koji tamo žive i za Europu. Ponovna pojava takvog diskursa trebala bi izazvati alarm i podsjetiti nas na brutalnost i ozbiljna kršenja ljudskih prava koja ljudi indoktrinirani propagandom mržnje mogu nanijeti svojim bližnjima. Za one koji su proživjeli zločine jugoslavenskih ratova 1990-ih, ova je slika jasna i previše poznata.
Ja sam jedna od njih. Rođena u Sarajevu, svjedočila sam suptilnim načinima na koje su ljudi indoktrinirani nacionalističkim diskursom.
Ratovi 1990-ih bili su izravna posljedica javnog diskursa koji je uveo narativ 'Mi protiv njih' i doveo do dehumanizacije 'Drugog' i marginalizacije antiratnih glasova.
Nažalost, čini se da nismo naučili iz prošlosti. Kako političari slijede istu matricu koja je dovela do rata prije tri decenije, njihova je neodgovorna retorika danas postala još oštrija, miješajući uvrede, etničku pripadnost i vjerske osjećaje u eksplozivnoj atmosferi.
Riječi su važne. Oni su vezivno tkivo kolektivnog života, a nerazumijevanje stupnja do kojeg ljudska bića u određenim situacijama mogu biti raspaljene riječima, može imati poguban učinak na događaje u stvarnom životu i dovesti do opasnih situacija.
Sada je vrijeme da pokažemo jedinstvo u cilju zaštite i promicanja ljudskih prava, demokracije i vladavine prava u Bosni i Hercegovini. Sada je vrijeme za rad na deeskalaciji napetosti boljim korištenjem multilateralnih alata za dijalog, suradnju i koordinaciju koje pružaju međunarodne organizacije.
Prvo, ustav Bosne i Hercegovine i izborni zakon moraju biti lišeni diskriminatorne prirode i postati uključivi. Prije 12 godina Evropski sud za ljudska prava utvrdio je u presudi Sejdić i Finci da su ustav i izborni sistem zemlje utemeljen na etničkoj pripadnosti diskriminatorni.
Provedba te presude i ostalih (Zornić, Šlaku i Pilav) koji se bave ovim pitanjima zahtijeva uklanjanje svake diskriminacije u pogledu prava na slobodne izbore. Bitno je promijeniti ustavni sistem koji je predugo kapitalizirao dugotrajne etničke podjele i diskriminirajući status quo.
Drugo, govor mržnje, poricanje genocida i veličanje ratnih zločinaca moraju prestati. Umjesto ratnih huškanja i širenja propagande koja izaziva podjele, političari u BiH i regiji trebali bi raditi na poboljšanju međuetničkih odnosa i osiguravanju da svačija prava budu jednako zaštićena.
Civilno društvo i njihovo hrabro djelovanje u ukazivanje na probleme treba štititi, a ne potiskivati. Trebalo bi nastaviti s naporima za suočavanje s prošlim teškim kršenjima ljudskih prava, uključujući potragu za nestalim osobama, traženje istine, odgovornost i izgradnju obrazovnog sistema i nastavnog plana i programa koji potiče razumijevanje i pomirenje.
Bosna i Hercegovina to ne može sama. Susjedne zemlje, kako pojedinačno, tako i kao dio međunarodnih organizacija, trebale bi podržati inicijative koje rade na ovim ciljevima i izbjegavati svako ponašanje koje bi moglo ugroziti njihovu realizaciju.
Treće, hitno se treba pozabaviti poboljšanjem kvalitete života i premošćavanjem nejednakosti, koje su se pogoršale tokom pandemije COVID-19. U tom smislu potrebno je više napora uložiti u institucionalne i privredne reforme, uključujući omogućavanje neovisnog i učinkovitog rada pravosudnih tijela, kao i borbu protiv korupcije i njezinih štetnih učinaka na uživanje ljudskih prava.
Konačno, mediji bi trebali igrati pozitivnu ulogu etičkim izvještavanjem i izbjegavanjem da postanu oruđe dobro organizirane ratne mašinerije, kao što se događalo u prošlosti. Slobodna štampa je stub demokracije, kako bi se osigurala odgovornost, razotkrila kršenja ljudskih prava i spriječilo poticanje na mržnju i nasilje.
Dok vlade imaju obavezu osigurati sigurnost i neovisnost novinara, medijski akteri moraju djelovati profesionalno, služeći širem javnom dobru umjesto političkim interesima koji razdvajaju.
Napetosti koje rastu u Bosni i Hercegovini realna su prijetnja stabilnosti zemlje, regije i kontinenta. Uklanjanje njih i osiguravanje ljudskih prava njegova zaštita mora postati glavni prioritet.
