ONOMASTIKA

Zašto se tako prezivam - istine, zablude, predanja (2): Što Bosanac jezikom dohvati, blago tome, ili teško tome

Prezimena nastala po karakterističnim fizičkim osobinama su, uglavnom, rugalačka

Šta je bilo presudno u nastanku prezimena. Ilustracija

Piše: Sead Hasović

27.12.2021

Odgovor na pitanje „kakav si?“ jedan je od najintrigantnijih načina stvaranja prezimena u Bosni i Hercegovini. Duhoviti, vickasti ljudi su svojim podsmješljivim komentarima fizičkih osobina i karakternih crta ljudi kumovali mnogim nadimcima, a ti nadimci su vremenom postajali prezimena, počesto karakteristična samo za određena područja.

„Što Bosanac jezikom dohvati, blago tome, ili teško tome“, napisala je Isidora Sekulić u članku „Bosanski jezik, govor, stil“. I, zaista, neka prezimena se zbog njihove brutalne iskrenosti ne mogu shvatati drugačije nego, kako ih neko nazva, rugalačkim.

Dvobojne oči

Tako je predak Buljugija i Buljugića dobio prezime po izbočenim, izbuljenim, Drljo i Drljević po bolesnim očima, a Frlj, Frljić i Šašić zbog razrokosti.

Čakar je imao raznobojne oči, a Sijerčić sive, dok su Ćorović, Ćoralić ili Ćorić bili slijepi na jedno oko. Ljudi istaknutih, velikih očiju označeni su prezimenima Okanović i Okić, te Oćuz turcizmom u značenju starog prezimena Volić (u grčkoj mitologiji boginja Hera nazivana je volookom).


Sarić je tako nazvan jer je bio žut, Baljić šarenkast, Drpljanin zbog naborana lica i grube kože, Baraković zbog prevelike dlakavosti, Dudaković zbog debelih, a Lapo velikih usana. Po rasječenoj usni prezime su dobili Hrnjići i Krnjići, Grebe jer su brzo i glasno pričali, a Drekovići jer su govorili „dreka glasom“.

Pršeš, Pršo i Lubinović nazvani su po karakterističnim prsima, a Ćenanovići po vilici. Kofrc je imao zakovrnuto izrastanje kose, odnosno zvrk na glavi, dok je Kreco imao kovrdžavu kosu.

Liho ili raspar

Malo je ljudi dobilo prezime po nosu, jer u narodu vlada uvjerenje da se nosu ne valja rugati, jer se Gospodar pomučio dok ga je stvorio. Ipak, Njuhovići su tako prozvani zbog pretjeranog mirisanja, odnosno „njušenja“. Tunjići, Šunjići i Šunje (premda o potonja dva ima i drugačijih tumačenja) okitili su se pridjevima tunjav i šunjav zbog govora kroz nos.

Ljude je obilježavao i nedostatak dijela tijela, pa je to prezimenom kao sjećanje ostavljeno u amanet njihovim potomcima. 

Topalović je ponio takvo prezime jer je bio sakat, Šantić zato što je bio šepav ili nesiguran u hodu, a Liho, Lihić, Lihovac... zbog nedostatka parnjaka. Šta, osim udova, ušiju i očiju, na ljudskom tijelu još može biti raspar, otkriva Husein Bašić u romanu „Tuđe gnijezdo“, u kojem glavni lik svog rođaka naziva „lihomudi“.

Fizičke osobine visok, nizak, debeo i mršav bile su presudne u nastanku velikog broja prezimena na ovim prostorima. Tako su krupni ljudi nazvani Dundićima, Kabaklijama, Dropićima, Lendama, a mršavi Škorama, Škorićima i Mršićima. Ljudi malog rasta ponijeli su prezime Kučuk, Čečur, Čečo, Tulić, Manjo, Malenica, Prce...

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.