Na suđenju za zločine počinjene kod Bosanske Krupe, nekadašnji šef u prijedorskom logoru “Omarska” Željko Mejakić je ispričao kako je u ljeto 1992. odvedena grupa zatočenika, za koje je kasnije saznao da su pobijeni, prenosi Detektor.
Mejakić je kazao da je bio komandir Stanice milicije u Omarskoj i da su obezbjeđivali logor. On se prisjetio kako ga je jedne noći krajem jula vezista pozvao da dođe, jer imaju grupu za razmjenu. Mejakić je rekao da je zatekao Radovana Vokića, koji je bio pratilac i čovjek od povjerenja Sime Drljače, tadašnjeg šefa prijedorske policije.
- Ja prišao, kaže: "Evo imaš spisak. Ovo je Simo poslao - prisjetio se svjedok, dodavši da je pisalo: “Spisak lica za razmjenu”, a da je u potpisu bio Drljača.
Prema njegovim riječima, pet do sedam uniformisanih i naoružanih lica već je prozivalo pritvorenike, koji su ulazili u autobus. Naveo je da su tu noć odvedena 44 lica, među kojima su bile dvije žene.
Svjedok je rekao da je autobus bio manjih dimenzija, da je imao bihaćke tablice i da je na njemu pisalo “Vojvoda Šešelj”.
Naveo je da su zatražili pratnju dok ne napuste područje Prijedora i da je on odredio dvojicu policajaca.
Mejakić je izjavio da je u Haškom tribunalu saznao da su pobijeni ljudi koji su te noći odvedeni.
- Ja sam, nažalost, saznao nakon moje predaje Haškom tribunalu, dati su mi materijali, da su ekshumirani – Dubovik, jama Lisac - kazao je Mejakić.
Predmet protiv Mejakića ustupljen je Sudu BiH, koji ga je za zločine počinjene u “Omarskoj” proglasio krivim, u svojstvu nadređenog šefa stražarske službe u tom logoru, i osudio ga na 21 godinu zatvora. Kako je rekao, pušten je na uslovnu slobodu.
On je svjedočio na suđenju Dušanu Ćulibrku, optuženom da je, u svojstvu pripadnika rezervnog sastava policije Stanice javne bezbjednosti (SJB) Bosanska Krupa, u julu 1992. učestvovao u odvođenju, a potom i ubistvima 44 zatočenika iz logora “Omarska” počinjenim na lokalitetu Donji Dubovik. On se tereti i za ubistva sedam civila bošnjačke nacionalnosti koji su se iz pravca Prijedora kretali prema Bihaću.
Na pitanja Odbrane, Mejakić je detaljnije opisao jedno od uniformisanih lica za koje mu se činilo da je vođa grupe, a koje je imalo više od 30 godina.
Svjedok Stanko Krivaja kazao je da je kao rezervni policajac bio na obezbjeđenju u “Omarskoj” i da je jedne noći iza 23 sata vidio kako pritvorenici ulaze u autobus. On je rekao da je bio malo dalje, te da mu se čini da autobus nije imao tablice.
Milorad je kazao da je bio na liniji na području Donjeg Dubovika kada su iza leđa začuli pucnjavu. On je naveo da je Mile Krneta otišao da vidi šta se dešava i da im je, kad se vratio, rekao da su neki dovezeni autobusom i pobijeni kod jame Lisac.
Nakon nekoliko dana, kako je ispričao, brat mu je kazao da ga je poslao Mile Kotur, koji je bio u policiji, te da treba da upregne konje i pokupi mrtve. Popović je rekao da je otišao do Jovine poljane, gdje je bilo poredano sedam tijela, a gdje je bio prisutan i Kotur. Kazao je da je odvezao tijela do jame Lisac.
Sa Ćulibrkom je bio optužen i Milorad Kotur, ali je predmet protiv njega razdvojen.
Nastavak suđenja je zakazan za 14. mart.
