U nedjelju se obilježava Međunarodni dan borbe protiv seksualnog nasilja u ratu, a žene koje su to preživjele imaju dvije želje – da se taj gnusni zločin nikome ne dogodi i da preživjelima država pruži adekvatnu pomoć.

Bile posramljene

Ekipa „Avaza“ razgovarala je sa ženom (identitet poznat redakciji) koja je preživjela seksualno nasilje u ratu.

Na početku razgovara nam je rekla da ne voli termin „žrtva“ te da je prikladnije reći „preživjela“, budući da su sve one preživjele ratne strahote.

- Dok nisam shvatila da je to njihova sramota, a ne naša, nisam govorila o tome. Tada smo mi bile posramljene, ali, kako je vrijeme prolazilo, počinioci su postali posramljeni. Trebalo mi je dosta vremena dok se nisam odlučila otići u Tužilaštvo BiH - govori nam.

U Tužilaštvu su vođena dva procesa, za ubistvo i silovanje. Znala je ko je počinilac, imenovala ga je i prijavila. Međutim, za ubistvo je dobio 10 godina zatvora, dok je oslobođen optužbe za silovanje.

- Sud nije imao dokaza ili sluha i on je ipak oslobođen - kaže i dodaje da danas spas pronalazi u psihološkim radionicama i da one čine da njen život ne izgleda sumorno.

Pitali smo je da li žene koje su preživjele seksualno nasilje u ratu ostvaruju određena prava i kolika je pomoć države.

- Dobivamo, kako je oni zovu, invalidninu i država je sve riješila na taj način. Mnogo je veća bol zbog toga što ti neko daje novac i više nikad neće da pita za tebe. Država na neki način ne želi da zna za nas - govori nam ogorčeno.

Sistemska podrška

Osim dostojne novčane naknade, nedostaje im, govori, i sistemska podrška. U više navrata obraćala se predstavnicima lokalnih vlasti, a rijetko je ko htio da je sasluša.

- Dobro su se sjetili da ponekad pošalju psihologa, zakasnili su 30 godina. Trideset godina je dug period, tu svašta čovjek može da postigne, da se podigne, da padne. Ovaj sistem, osim te naknade, nas zaboravlja. Mi smo se dogovorili da ne pripadamo nijednoj političkoj stranci, mislimo da je tako najpametnije. Bilo koja vlast, a zna se ko je bio dosad, ništa nije uradila da bih ja rekla “evo, zaslužili ste glas”, ne dam nijednoj - objašnjava.

Djeca nisu priznata

- Nedostaci sadašnjeg fragmentiranog pravnog okvira su brojni. Naprimjer, rok za podnošenje prijave za priznavanje statusa žrtve torture u RS je pet godina od dana kada je zakon stupio na snagu (i istječe 2023. godine). Mjesečne naknade dostupne preživjelima, također, nisu harmonizirane te su različite u tri administrativne jedinice, a kreću se u rasponu od 137 do 680 KM. Djeca rođena kao posljedica silovanja u ratu nisu zakonom priznata kategorija žrtava rata, poput civilnih žrtava rata ili djece ratnih vojnih invalida - kazala je Ajna Mahmić, pravna savjetnica organizacije TRIAL International.

U toku je online kampanja kojom se propagiraju problemi žrtava silovanja pod haštegom #Hrabrijiodzločina. Cilj je ukazati na probleme s kojima se žrtve zločina svakodnevno susreću.