U Sudu BiH danas je počeo glavni pretres u predmetu "Ejup Ganić i drugi" za ratne zločine u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu čitanjem optužnice te iznošenjem načina odbrane od strane advokata optuženih.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika i civilnog stanovništva, pored Ganića, optuženi su Zaim Backović, Hamid Bahto, Hasan Efendić, Fikret Muslimović, Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob, Ismet Dahić i Mahir Žiško.
Tužilac Mladen Vukojičić je pročitao optužnicu od deset tačaka gdje se optuženi terete da 3. maja 1992. nisu spriječili ubistva i ranjavanja vojnika i civila, da su propustili kazniti izvršioce ubistava i ranjavanja, mučili i nečovječno postupali prema zarobljenim vojnicima, nisu spriječili ni kaznili počinioce, kao i da su im pomagali poslije izvršenog zločina.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
"Pristrasno istraživanje"
Tužilac je rekao da će priložiti niz materijalnih dokaza, kao i svjedočenja vještaka vojne i policijske struke kojim će dokazati odgovornost optuženih vezano za zločine.
Ono što je posebno izazvalo pažnju za vrijeme čitanja optužnice je to da je tužilac Mladen Vukojičić kazao kako Alija Izetbegović u tom trenutku nije bio kidnapovan na aerodromu, nego da je, kako on navodi, u Lukavici pregovarao o evakuaciji civila i vojnika JNA.
Kazao je da napad na kolonu nije bio legitiman vojni cilj, jer to nije bila, kako kaže, kolona JNA, nego mješovita kolona koju su osiguravali i pripadnici Armije te UNPROFOR-a, a da su se u njoj nalazili ratni zarobljenici, civili te sanintetsko osobolje koje je imalo obilježja Crvenog križa. Zaim Backović se tereti da je direktno naredio napad na kolonu.
Vukojičić je naveo da je Ganić razgovarao sa predsjednikom Predsjedništva BiH Alijom Izetbegovićem i da je bio upoznat sa dogovorom Izetbegovića i Milutina Kukanjca vezano za puštanje kolone JNA.
Braniteljica prvooptuženog Ganića Lejla Čović je kazala da je izneseno niz tvrdnji, koje će Tužilaštvo teško dokazati. Podsjetila je i da se istraga vodi od 1993. godine te da Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju nije našao dovoljno dokaza, a da su dokazi Tužilaštva skoro isti onim koji su bili priloženi u Hagu.
Kazala je da su zaključci istraživanja "Zenit" iz Banje Luke dobrim dijelom prekopirani u optužnicu, a da su mimo svih činjenica.
- 2. maja 1992. smo bili, po optužnici Tužilaštva u zabludi da je Alija Izetbegović kidnapovan. Izetbegović je vjerovatno umro u zabludi da je zarobljen, da je mogao otići iz Lukavice, a da je sa aerodroma sklonjen iz sigurnosnih razloga - kazala je Čović.
"Tereti se za nešto što nije ratni zločin"
Advokat Hamida Bahte je kazao da je njegov branjenik kriv po komandanoj odgovornosti, a da se nigdje ne navode ljudi koji su počinili taj zločin. Osvrnuo se i na vještaka vojne struke za kojeg je kazao da oni ne mogu biti sa suprotne strane u ratu, nego neutralni.
Advokat Jusufa Pušine Nikica Gržić je kazao da se kao dokaz navodi svjedok vještak policijske struke Mile Matijević, a da je Pušina 10 dana prije spornog događaja optužen da je počinio zločin i u Velikom parku i oslobođen, a da se tada radilo također po dokazu Mile Matijevića.
- Moj branjenik je već 5 godina proveo u sudnici po istom dokazu i sada će opet provesti ako bude živ - kazao je Gržić.
Advokatica Ismeta Dahića Sabina Mehić je kazala da se njen branjenik tereti da nije obezbijedio mjesto zločina, a da to nema nikakve elemente ratnog zločina.