Bosna i Hercegovina uskoro bi trebala dobiti novu vladu. Stranke “osmorke” i HDZ dogovorili su formiranje vlasti na federalnom nivou, dok će im se na državnom pridružiti SNSD. Kada su u pitanju kadrovska rješenja, za sada je jedino izvjesno da će za mandatara za sastav Vijeća ministara biti predložena HDZ-ova Borjana Krišto, dok bi premijer Federacije BiH izvjesno trebao biti predsjednik SDP-a Nermin Nikšić.

Krucijalno ministarstvo

Ipak, o konkretnim ministarskim i drugim kadrovskim rješenjima za sada se još samo stidljivo nagađa i špekulira. Milorad Dodik već je najavio da u Vijeću ministara BiH želi pozicije ministra vanjskih poslova i ministra finansija. U pitanju su dva najvažnija ministarstva i jasno je da jedna strana ne može dobiti oba.

No, u ovom historijskom trenutku za stranke “osmorke” i Bošnjake kao narod krucijalno je da upravo dobiju šefa diplomatije.

Bosna i Hercegovina se nalazi u vrlo delikatnom geopolitičkom trenutku. S jedne strane, bjesni rat u Ukrajini, kreira se novi politički poredak, a zabačene države zapadnog Balkana ponovo dospijevaju u fokus zapadnih sila. BiH bi uskoro mogla konačno dobiti i kandidatski status za EU, a evropske reforme bi, nakon godina stagnacije, napokon mogle biti pokrenute s mrtve tačke.

Također, prethodnih godina, sa zastojem u procesu evropskih integracija, u Bosni i Hercegovini je došlo do naglog rasta utjecaja Rusije i Turske te, zajedno s njima, jačanja antizapadnog osjećanja.

Nakon što se od 2014. do 2018. na čelu MVP-a nalazio PDP-ov Igor Crnadak, posljednji mandat ministra vanjskih poslova sa SDA-ovom Biserom Turković je manje-više protraćen. Turković je rijetko boravila u zapadnim centrima, tamo gdje se krucijalne odluke za BiH donose, koncentrirajući svoje vanjskopolitičke aktivnosti uglavnom na posjete bliskoistočnim zemljama i karikaturalne diplomatske poteze poput nabavke hurmi. No, pod njenim vodstvom i uz asistenciju članova Predsjedništva Željka Komšića i Šefika Džaferovića, BiH se uspjela prvi put u vanjskoj politici konfrontirati sa zapadnim saveznicima.

Upečatljivi su primjeri skandaloznih ispada ambasadora BiH u UN-u Svena Alkalaja, koji je u Vijeću sigurnosti UN-a, zajedno s Rusijom i nasuprot Velike Britanije i SAD, kritizirao visokog predstavnika u BiH Kristijana Šmita (Christian Schmidt) i koji je nedavno uime BiH bio neutralan prilikom glasanja za osudu masovnog kršenja ljudskih prava u Iranu.

Historijsko dno

Ne bi bilo pretjerano reći da ugled Bosne i Hercegovine u svijetu nikada nije bio gori, da nikad nismo bili neutjecajniji i da nikad nismo imali manje prijatelja. Broj ozbiljnih državnika s kojima su se ministrica vanjskih poslova i članovi Predsjedništva sreli u prethodnom periodu jedva da bi se na prste jedne ruke mogao nabrojati.

Stoga je od krucijalne i historijske važnosti za Bošnjake da dobiju poziciju ministra vanjskih poslova i da poprave dugo godina narušavani ugled Bosne i Hercegovine. Naša zemlja mora beskompromisno i odlučno zauzeti nedvosmislenu prozapadnu poziciju, pokrenuti s mrtve tačke euroatlantske integracije i ponovo doći za sto s visokim svjetskim zvaničnicima. S te strane jasno je da kandidat za ministra mora biti iskusna osoba, s odličnim međunarodnim vezama, perfektnim engleskim i neupitnom prozapadnom orijentacijom. Iz koje će biti stranke i da li će uopće biti stranački član, najmanje je bitno.

Dodikov razum

Iako je i sam najavljivao da je zainteresiran za poziciju ministra vanjskih poslova, i samom Miloradu Dodiku vjerovatno bi bilo mnogo korisnije tu poziciju prepustiti Bošnjaku. Naime, s obzirom na to da je osoba s crne liste SAD te da se na njegovu stranku u zapadnim krugovima s krajnjim oprezom gleda, jasno je da bi njegov ministar vanjskih poslova imao krajnje svezane ruke u diplomatiji i vrlo ograničen broj zemalja u koje bi prispio.

S druge strane, u situaciji međunarodne izolacije Putinove Rusije, prema kojoj nije skrivao podršku, samom Dodiku bi bilo korisno da se i Republici Srpskoj kao dijelu BiH preko prozapadne vanjske politike otvore vrata evropskih fondova i integracija.