Brojne čestitke sa svih strana svijeta ovih dana putuju prema Bijeloj kući, nakon inauguracije predsjednika SAD Donalda Trampa (Trump), a da većini još nije jasno kakve promjene stižu s ovom nesvakidašnjom pojavom na čelu najjače sile svijeta.

Ono što je do ovog trenutka jasno je da bi u drugom Trampovom mandatu američko društvo moglo doživjeti temeljite promjene, od kojih većinu dobar dio Amerikanaca smatra opravdanim, pa i nužnim, ali i da bi neki potezi nepredvidivog republikanca mogli promijeniti i odnose u svijetu kakve smo do sada poznavali.

Dugo vremena je trebalo Trampu da potpiše sve izvršne naredbe, jer bilo ih je mnogo već u prvom setu. Među njima je i ona o proglašenju vanrednog stanja na južnoj granici, nakon koje milione ilegalnih imigranata očekuje deportacija iz države. Jedna od ključnih je i odluka o povlačenju SAD iz Pariškog klimatskog sporazuma i Svjetske zdravstvene organizacije, ali i suspendiranje na tri mjeseca finansijske pomoći inozemstvu. Ukinuo je prethodne odluke o zabrani bušenja nafte na Arktiku i uz obalu SAD, pomilovao gotovo 1.500 osuđenih za napad na Kapitol, ukinuo sankcije koje je prethodna administracija uvela desničarskim grupama izraelskih doseljenika zbog nasilja nad Palestincima ...

Susjedi, ali i Evropa zabrinuti su zbog najavljenog uvođenja carina na njihove proizvode, ali i poruka o preuzimanju Grenlanda, Panamskog kanala, smanjenju finansijske podrške Ukrajini, zajedničkim projektima zapadnih saveznika. Upravo u Trampovoj rečenici „Amerika na prvom mjestu“ veliki broj Amerikanaca vidi brigu za sudbinu njihovog novca i početak drugačijeg odnosa prema socijalnim i ekonomskim problemima unutar zemlje.

Koliko god njegova politika bila drugačija, pogledi sezali samo do granica SAD, a motivi bili vezani i za lični, interes ljudi oko njega i države na čijem je čelu, ohrabruje izjava da će njegovo nasljeđe biti nasljeđe mirotvorca i ujedinitelja. Činjenica da je njegov izaslanik imao ključni utjecaj na postizanje primirja u Gazi još i prije nego što je Tramp preuzeo dužnost, daje argument da se takvom obećanju možda može vjerovati i da će barem broj ratova i izgubljenih života u svijetu u narednim godinama biti manji. A domaći političari kačkete s kojima su dočekali Trampovu pobjedu, već sada mogu okačiti o čiviluk.