Opozicija u Republici Srpskoj nalazi se u delikatnim problemima. Konkretnije, gotovo da je i više nema. Iako je već i predizborno vrijeme davalo jasne znakove uragana koji će poslije izbora doslovno da otpuše veći dio opozicione scene, još uvijek je postojala neka nada da bi rezultati izbora nekako možda i mogli otići u korist opozicije. No, na izborima je Dodik ponovo suvereno trijumfirao, a opozicija ušla u fazu raspadanja.

Trivić protiv Stanivukovića, Stanivuković protiv Vukanovića, Stanivuković protiv Stanivukovića

SDS je potvrdio da je stranka koja strmoglavo nastavlja svoj politički pad, zbog čega je i njen predsjednik Mirko Šarović nakon izbora podnio ostavku. Najveća uzdanica urbanijeg dijela opozicije,PDP, još tokom kampanje počinjao je pucati na relaciji Stanivuković – Trivić. Nenad Nešić je poslije izbora potrvdio glasine da je igrao ulogu trojanskog konja, privremeno ubačenog opoziciju, da bi poslije izbora bio nagrađen ni manje ni više nego pozicijom ministra sigurnosti u Vijeću ministara BiH. Jedina svijetla tačka bio je Nebojša Vukanović koji je sa svojom tek osnovanom "Za pravdu i red" listom uspio postati parlamentaran na svim nivoima.

Loš izborni rezultat bio je samo najava početka pravog cunamija koji je zahvatio opoziciju poslije izbora. Tihi sukob Stanivukovića i Triviće tokom predizborne kampanje, prerast će u otvoreni rat. Nakon višemjesečno odmjeravanja snaga i razmjene teških riječi, Trivić će prema svemu sudeći formirati novu stranku.

Stanivuković, s druge strane, koji je u međuvremenu postao bliži Dodiku nego svojim dojučerašnjim političkim partnerima, juriša na poziciju čelnika PDP-a.

Nakon Trivić, najnoviji sukob Stanivuković sada ima s Nebojšom Vukanovićem. Ovo najnovije prozivanje više liči na kakav obračun bivših zadrugara, nego na ozbiljne političke. Stanivuković je objavio video u kojem je, kako je rekao, pokazao da Vukanović objavljuje lažne vijesti kojima pokušava da ga diskredituje. Vukanović s druge strane postavlja ultimatum PDP-u - ili će se odreći Stanivukovićevih podvala ili će snositi posljedice. On kaže da se niko iz PDP-a nije oglasio niti osudio Stanivukovićevu "niskost i podlost".

Stanivukovići budu i prođu

I dok se oni nastavljaju vrijeđati i prozivati, Dodik zadovoljno može trljati ruke. Ozbiljne opozicije zasad nema na vidiku, kamoli takmaca koji bi mogao ozbiljno ugroziti njegovu poziciju.

No, gdje je ključna greška opozicije u RS kroz sve ove godine? Problem je što, ukratko, istinske ideološke opozicije Dodik za sve to vrijeme nikada nije ni imao.

Opozicija je bila skup malih lidera koje je ujedinjavalo tek neprijateljstvo prema Dodiku ili nemogućnost da uđu pod skute njegove vladavine.

No, ideološki su svi oni krajnje slični – svi su u političkom smislu primarno nacionalno (da ne kažemo nacionalistički) orijentirani, svi su društveno konzervativni, svi su u manjoj ili većoj mjeri rusofilni, svi su protiv NATO-a... A Dodik je tu igru najbolje igrao. Sa moćnom stranačkom organizacijom i ugledom među srpskim nacionalističkim krugovima s obje strane Drine, Dodik je tu agendu utjelovljavao bolje od bilo koga iz opozicije.

Kada se tome dodaju njegove konkretne destruktivne nacionalističke politike, poput čestih susreta s Putinom, blokiranja institucija BiH ili verbalnim sukobljavanja sa zapadnim diplomatama – tvrdnje s kojim se opozicija pokušavala boriti protiv Dodika da, on takav, nije dovoljno veliki Srbin, djelovale su krajnje jalovo i apsurdno. Kada se na to doda činjenica da od svih njih zajedno ima daleko moćniju organizaciju, Dodikov trijumf, a njihova kolektivna propast, bili su zagarantirani.

No, propast ovakve opozicije možda je i najbolja stvar koja se mogla desiti u RS. Naime, do sljedećih općih izbora imaju tri i pol godine. To je i više nego dovoljno vremena i prostora da se na ruševinama ovakve, nikakve opozicije, u ovom entitetu stvori istinska alternativa Dodiku, koja neće biti samo interesna, nego i ideološka, kao što je i nekoć umjereni i proevropski Dodik bio alternativa nacionalističkom SDS-u.

Dolazak na vlast u Banjoj Luci Draška Stanivukovića 2020. pokazuje da RS postoji itekako kritična masa koja je željna istinske promjene paradigme. 

A stanivukovići budu i prođu.