SNSD i vlasti u RS i Federaciji BiH su uspjeli pronaći ono o čemu se do prije nekoliko mjeseci mogli samo sanjati – partnere koji će s njima podijeliti svoje proruske i antizapadne poglede.

Oduševljenje ovom spoznajom nije krio ni premijer ovog entiteta Radovan Višković, koji je na današnjoj sjednici Narodne skupštine RS pohvalio jučerašnje proteste pred OHR-om.

- Jučer smo vidjeli proteste ispred OHR-a, onih koji su mu aplaudirali i svesrdno podržavali. Trebalo im je 20 godina da shvate i da traže da on ode iz BiH. Ali ne mogu da se od svojih sitnošićarskih manira otrgnu i ne mogu bar da ne spomenu Milorada Dodika - rekao je Višković.

Dodikov "antikolonijalni pokret"

Podsjetimo da je prije nekoliko dana i Milorad Dodik pozvao političare iz Federacije BiH da se pridruže "antikolonijalnom pokretu“, tj. otporu utjecaju OHR-a i zapadnih država u Bosni i Hercegovini, prije svega SAD.

Kako objasniti ovo naglo zbližavanje stavova između RS i pojedinih bošnjačkih faktora na čelu sa SDA i DF-om?

Kod srpskih nacionalista antizapadni motiv je jasan. Kada je srušen Berlinski zid, a čitava Istočna Evropa prihvatala demokratiju i tržišnu ekonomiju, srpske elite na čelu s Miloševićem, potpomognute s JNA poručivale su da Jugoslavija mora ostati socijalistička, što je uveliko ubrzalo njen raspad. Od tog Zapada Miloševićevoj Saveznoj republici Jugoslaviji uvedene su sankcije 1992. godine zbog agresije na BiH. NATO trupe bombardovale su položaje Vojske RS tokom 1995. zbog ratnih zločina i odbijanja mirovnih rješenja. Četiri godine kasnije, NATO je bombardovao i Beograd.

Ured visokog predstavnika, potpomognut zapadnim državama, poslije rata je nametnuo brojne reforme koje su vodile ka jačanju Bosne i Hercegovine. Zahvaljujući visokom predstavniku, Bosna i Hercegovina je dobila konvertibilnu marku, Graničnu službu, Oružane snage BiH, jedinstven sistem indirektnih poreza, jedinstvene pasoše, lične karte, registarske tablice, državnu zastavu i himnu, Brčko je (p)ostalo distrikt... Da ne spominjemo tek milijarde donacija, pomoć u izgradnji institucija i vojno prisustvo stranih trupa koje garantiraju mir u našoj zemlji.

I aktuelni visoki predstavnik u BiH Kristijan Šmit (Christian Smith) suspendovao je odluke NSRS kojima su se pokušale jednostrano oteti nadležnosti države Bosne i Hercegovine.

Naravno, s obzirom na to da se Dodik i njegova vlast oštro protive bilo kakvom jačanju države BiH i ne samo da se tome protive, nego najavljuju nezavisnost RS kao svoj konačni cilj, jasno je što su ogorčeni protivnik Zapada i njegovih intervencija.

Jasno je da su im i visoki predstavnik i Ambasada SAD smetnja u njihovim destruktivnim politikama. A Dodik i njegova vlast imaju i jasnu alternativu – Rusiju, s kojom i tokom agresije na Ukrajinu nastavljaju održavati bliske odnose, a Dodik se susretati s Putinom.

No, otvoreni napadi bošnjačkih političkih faktora na Zapad i njegove predstavnike u BiH, posve je novi, suludi momenat bošnjačke politike. Iako je, naravno, odavno poznato da je za SDA, naslonjenu na Erdoana i u konkretnim politikama potpuno udaljenu od evropskih vrijednosti, hinjenje okrenutosti ka Zapadu bilo više stvar nužde nego iskrenog civilizacijskog opredjeljenja, barem je na zvaničnom nivou bošnjačka politika izražavala opredijeljenost ka Zapadu i euroatlantskim integracijama, shvatajući da nema kud drugo.

Dunjaluk protiv Bakira

Ipak, izmjene Izbornog zakona u oktobru i podrška zapadnih faktora demokratskim promjenama, u skladu s kojim se očekuju nove intervencije visokog predstavnika koje trebaju neutralisati siledžijsku blokadu Refika Lende, u SDA su protumačili kao pakleni plan svjetskih centara moći koji se kuje samo bi ih se izbacilo s vlasti. A za SDA je početak i kraja smisla postojanja. To je ovu stranku, potpomognutu kmetovima iz DF-a, navelo da pokaže ono svoje pravo, antizapadnjačko lice - zapadne države optužuju se za islamofobiju i planove da palestiniziraju ili čak politički potpuno neutrališu Bošnjake, na sva usta se poručuje kako Zapad ne smije da se miješa unutrašnje odnose BiH (je li se to odnosi i na zajedničku valutu i Graničnu službu koje su nam omogućili?), na njihovim nevješto kamufliranim stranačkim protestima priziva se smrt američkog ambasadora i visokog predstavnika (ruski se ne spominje), a ludilo ide dotle da političke perjanice SDA javno pozivaju na okretanje ka Rusiji i Kini.

Drugim riječima, Milorad Dodik je dobio svoje ideološke istomišljenike s bošnjačkim predznakom. Naravno, on i srpski nacionalisti mogu trljati ruke. Hipoetički, zamislimo da se Dodik sa SDA zaista ujedini u „antikolonijalni“ pokret i da, nakon njihovih zahtjeva i udružene političke akcije, zapadne države zaista dignu ruke od BiH i kažu „eto vas, sretno“, a OHR zatvori svoja vrata. Šta bi uslijedilo dalje?

Dodik bi nesumnjivo mogao biti presretan, jer bi nestale i posljednje kočnice da nastavi sa svojom destruktivnom politikom Putinovog satelita u srcu Evrope, koji kao svoj konačni cilj postavlja nezavisnost RS.

I šta bi SDA tačno uradila u tom antizapadnom proistočnjačkom scenariju? Tj., kada bismo ostali bez Zapada, čije bismo vrijednosti tačno slijedili i uz pomoć koga ili čega bismo neutralisali ili barem ukrotili Dodikovu prorusku politiku koja cilja na novi Donbas u Evropi?

Najtačniji odgovor je, vjerovatno, da to glavešinama (glavešinama u doslovnom smislu riječi) u SDA očito nije bitno, jer početak i kraj smisla postojanja ove stranke završava u vlasti, tj. kontroli resursa na komadiću BiH koji su dobili u Dejtonu. Pa ako će cijena te vlasti biti da će od države ostati bošnjački fildžanistan, ta cijena im je, očito, skroz prihvatljiva.