Brojevi su netačan zbir tačnih podataka, drugi kažu da brojevi prikazuju ono što vi želite, ali može se iz ovih brojeva ponešto naučiti, nisu te statistike uzaludne.

Rekao je to Zdravko Marinković, direktor Vanjskotrgovinske komore Bosne i Hercegovine (VTKBiH), u intervjuu za „Dnevni avaz“, nakon što je napravljen presjek za prvih šest mjeseci ove godine. Prema tim podacima, ukupan obim vanjskotrgovinske razmjene iznosio je 22,77 milijardi KM, što je za 1,96 posto manje u odnosu na isti period lani, dok je ostvaren izvoz u vrijednosti od 8,91 milijardu KM, što je za oko 374 miliona KM, odnosno 4,03 posto manje u odnosu na prvo polugodište 2022. godine.

Bilježimo gubitak

Također, vrijednost uvoza iznosila je 13,86 milijardi KM, što je za 81 milion KM, odnosno 0,58 posto manje u odnosu na prethodnu godinu, dok je povećan ukupan deficit koji je iznosio 4,95 milijardi KM, što je za 6,23 posto više u odnosu na isti period lani.

- Gubimo pojedina tržišta, problem je što nemamo široku paletu proizvoda. Evo, problem s aluminijem, samo jedan proizvod odrazi se na ukupan razvoj. Prošle godine Srbiji smo prodavali koks, a to se odrazilo na ukupnu razmjenu, i to u značajnoj količini. Zašto je to tako, zato što imamo paleticu proizvoda koje nudimo svijetu i tu smo dobri - kazao nam je Marinković.

Smanjeni su i uvoz i izvoz, deficit se povećao. Zašto, šta je uzrok?

- Mislim da je to posljedica prošle godine. Najavljivali smo, i svi ozbiljni ekonomisti koji znaju da prate trendove, da će 2023. godina biti jako teška i turbulentna i da će se sve ono što nije bilo dobro u prošloj praktično odraziti u ovoj. Imamo nesreću da nam ključna tržišta s kojima mi sarađujemo nisu stabilna, tu prije svega mislim na Evropsku uniju i pojedine zemlje. Njemačka je bila u recesiji u prvom kvartalu ove godine, a, ako njemačka privreda stagnira, onda stoji i čitava EU. I u takvim okolnostima smo uspjeli da održimo visok nivo saradnje. Objave tvrde da u drugom kvartalu Njemačka nije u recesiji i da će do kraja godine bilježiti neku vrstu rasta. To je za nas ohrabrenje. S druge strane, imamo Italiju, koja je, također, u ekonomskim problemima. Oni se odražavaju i na trgovinu s BiH. U prošloj godini dosegli smo pokrivenost s Italijom od oko 90 posto. Međutim, u prvih šest mjeseci ove godine ta pokrivenost je pala na oko 70 posto. Bilježimo gubitak.

Šta to tačno znači?

- To se može posmatrati kroz brojeve i kroz cijene koje se u izvozu nisu značajno povećale, kada govorimo o jediničnoj cijeni prema inostranstvu, i one su na nivou prvih šest mjeseci prošle godine od oko 2 KM za kilogram izvezene robe, ali su se u uvozu jednim dijelom povećale, tako da je taj disparitet cijena, a to je ta inflacija koja još traje, pogodovao nepovoljnom trgovinskom prometu. Sada su nam energenti jako dobri jer smo prošle godine za šest mjeseci trgovali naftom s prosječnom cijenom od 1,95 KM, a sada je to više od 1,50 do 1,60 KM. To ide nama u prilog. Za nas nije dobro da se pojedine robe ne izvoze iz BiH zato što je na tržištima na kojima se izvozila recesija. Ali ja se nadam da bismo mogli krenuti nekim blagim putem, rekao bih, oporavka. Dobro bi bilo da, ako ništa drugo ne napravimo, da ne propadamo više, da nam se pokazatelji ne obaraju dalje.

Možemo li govoriti o projekcijama za 2024. godinu?

- Sve se procjene prave ili za pola godine ili godinu. Mi smo početkom ove godine primjećivali trendove i čini mi se, ne da smo pogodili jer nismo vračare, nego smo dobro procijenili situaciju i da se i šest mjeseci ove godine pokazuje kao takvo. Inflacija je u prošloj godini bila dvocifrena, ona sada ima tendenciju pada, a procjene su da će biti oko 6 posto u toku ove godine. Tu može problem biti da cijene koje su dostignute u periodu inflacije ostanu na tom nivou. Rijetko se kada desi da cijene nekih proizvoda padaju. Politika plata mora biti prilagođena takvom stanju. Ima prijedlog da se putem Zakona o porezima i doprinosima oni smanje na neki način, a da se eventualno poveća iznos neto zarada. To je za zaposlenike dobra stvar, tako se utiče i na potrošnju, kao i na politiku cijena. Mislim da bi to bilo jedno od rješenja.

Ekonomske mjere

Kakva je saradnja Komore s bh. vlastima?

- Ministar Staša Košarac i Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa uveli su zabranu izvoza oblovine. To nije trajna mjera, već privremena. One se uvode kada se dešava poremećaj na domaćem tržištu. A kad se urede odnosi u BiH, a tu su nadležne vlade entiteta, kantona i javna preduzeća, neće imati ni potrebe za ovom privremenom mjerom. Šuma je i naše nacionalno bogatstvo i prema njoj se moramo odgovorno ponašati. Da se to nacionalno bogatstvo na najbolji mogući način koristi. Imamo tradiciju, znanje, sirovinu, imamo sve pretpostavke da industrija namještaja bude mnoge snažnija.

Druga mjera koja je jako važna i koja je u pripremi jeste suspenzija pojedinih carinskih iznosa na neke proizvode. To priprema Ministarstvo vanjske trgovine. Bio je način da se svake godine ta privremena mjera donosi, pri čemu Vijeće ministara oslobađa od plaćanja carine uvoz repromaterijala iz trećih država. Mislim da je to jako dobra, praktična i trenutno jedna od najboljih mjera koje BiH sa svog nivoa, s nivoa centralnih organa vlasti, može da napravi. Jer vi na takav način direktno utičete na konkurentnost kompanije koja koristi tu mjeru.

Jeste li primijetili da nestabilna politička situacija u BiH utječe na razmjenu roba, trgovinu...?

- Sama po sebi, klima u BiH... Bilo bi jako dobro da je mnogo bolja. Ali, generalno, kada privreda ima svoje poslove i bavi se njima, nju politika mnogo i ne interesuje. I to je dobro. Šta politika treba privredi? Samo da joj napravi zakonodavni okvir i da joj uslove privređivanja podesi na način koji je najpovoljniji za privredu. Ne smijemo zaboraviti, ako nema privrede, nema ni države. Ona se finansira u najvećem broju iz privredne aktivnosti. Ako se ne proizvodi, onda nema ni potrošnje, ni PDV-a, ni doprinosa i imamo problem u državi. Rekao bih da politika sama po sebi treba da se bavi međusobnim odnosima i političkim razmiricama koje ne utiču na privredu, a kada je privreda u pitanju, pozivam sve državne organe koji donose bilo kakvu ekonomsku mjeru da je donesu što prije jer je to u opštem interesu svih.

Rok je "jučer"

Gdje smo kada je u pitanju digitalna transformacija?

- Morat ćemo je sprovesti do kraja. Kao institucija smo počeli da radimo na tome prije nekoliko godina, svjesni potrebe naših kompanija da se moraju ozbiljnije uključiti u digitalnu transformaciju. Opšta ocjena je da se mi još nalazimo u toj nekoj 2G sferi, a okruženje ili tržište je već u 4G. To nam je važno jer se povećava produktivnost, osavremenjuju se procesi, pa se na takav način i firme dovode u posebnu poziciju, uređuju interno svoje odnose, lakše vladaju svojim procesima. Svaka kompanija, htjela ili ne, mora time ozbiljnije da se pozabavi.

Rok procesa digitalizacije?

- Nema roka. Za nekoga bi se moglo reći da je već zakasnio, da je to trebalo da bude ''jučer''. Neko smatra da još ima vremena. Mislim da je, što prije bilo koje privredno društvo uđe u taj proces, to bolje.

A zelena ekonomija?

- Podrazumijeva proizvodnju na bazi obnovljivih izvora energije. Nas će i EU tržište, na koje smo naslonjeni, sve više tjerati da se okrećemo ka zelenoj ekonomiji.

Možemo li mi to?

- Jednostavno ćemo morati. U suprotnom ćemo biti u poziciji ili da plaćamo neku vrstu penala, jer 2026. godine počinje trgovina i u BiH emisijama CO2, taj karbonski otisak. Vode se razgovori o tome da se ta taksa plaća u BiH, a ne kao uvozna taksa kada se ide s robom u EU.

Pravci djelovanja

- Kao institucija prepoznali smo četiri najvažnija pravca djelovanja u svom srednjoročnom planu. To je da moramo značajno raditi i uticati na digitalizaciju, na internacionalizaciju kompanija, etabliranje na postojećim i širenje tržišta, kao i proširenje lepeze proizvoda BiH. Sada je posebno važna zelena tranzicija. Sada smo u vrlo stisnutom periodu, kada svi moraju raditi veoma brzo i zbog preuzetih obaveza po osnovu Sofijske deklaracije, kada se struktura energenata na bazi kojoj se vrši proizvodnja u BiH generalno i u svijetu mora promijeniti, kada se teži ka obnovljivim izvorima energije, da bude što više na bazi vode, sunca ili vjetra... Da se „crna energija“ gasi jer će morati do 2050. godine, a ne ide nam naruku ni trenutna situacija kada imamo nekoliko elektrana na bazi uglja koje, prema ocjenama, zagađuju i da se od toga mora odustati - rekao je Marinković.

Predstavništvo u Briselu

BiH nema predstavništva Komore na tržištima?

- Imamo u Turskoj. Razmišljamo i analiziramo da li nam trebaju i gdje i, ako treba, šta može doprinijeti da popravimo bilans spoljnotrgovinske razmjene. U okviru toga bilo je prijedloga da se analiziraju posebno Hrvatska i Srbija, da vidimo da li da najprije krenemo od susjednih zemalja i da vidimo treba li nam uopšte to, imajući u vidu da smo mi u svakom smislu povezani. Ako ništa, nemamo jezičkih barijera. Imamo tradicionalno staro naslijeđe u poslovanju i to je jedan od argumenata da predstavništvo možda ne bi imalo funkcije. Razmišlja se o mogućnosti otvaranja predstavništva u Briselu, imajući u vidu da je BiH dobila kandidatski status, zbog čega će se za BiH, kao i druge zemlje zapadnog Balkana, otvoriti mogućnosti drugačije prirode te nam je jako važno da budemo pravovremeno informisani kako bismo i mi mogli informisati poslovnu zajednicu.