Iako su nepotizam, korupcija, uhljebljivanje i klijentelizam godinama bili sinonimi za vladavinu SDA, činjenica je da i među protagonistima nekadašnje opozicije, a sadašnje vlasti egzistira gomila likova, najčešće s upitnim sposobnostima i političkim znanjem, koji su politiku iskoristili kao unosan izvor egzistencije i gomilanja moći.
Teško da iko ovo bolje utjelovljuje od Damira Marjanovića. Ovaj genetičar na velika je vrata u politiku ušao nakon protesta 2014. godine i ostavke vlade, kada je u prijelaznoj, tobožnjoj ekspertskoj vlasti imenovan za ministra obrazovanja KS. S repom, minđušom, kožnom jaknom i nekonvencionalnim pristupom, Marjanović je uspio postati miljenik „urbanog“ dijela glasačkog tijela u Sarajevu.
Dvostruka funkcija
Nedugo potom obreo se u novoosnovanom DF-u, no on je pucao visoko, pa je, nezadovoljan činjenicom da ga nisu kandidirali za člana Predsjedništva, nakon svega nekoliko sedmica, napustio ovu stranku. Izbore 2018. dočekao je u Našoj stranci i dobio dvostruku funkciju – u Skupštini KS i Domu naroda FBiH.
No, ni ova ljubav nije dugo ispunjavala Marjanovićevu ambiciju, pa je, nakon neuspješnog pokušaja preuzimanja NS-a, napustio i ovu stranku te pokrenuo vlastiti politički projekt upečatljivo-neupečatljivog naziva ZNG (nije “Zbor narodne garde“, nego „Za nove generacije“). Iako je ova stranka u BiH sveukupno osvojila oko desetak hiljada glasova, Marjanoviću je to bilo dovoljno da korištenjem svih rupa u sistemu dobije delegata u Domu naroda BiH te mjesto u Skupštini KS, kao i mjesto u Domu naroda FBiH za sebe.
No, njegova stvarna moć trgovine tek se vidi u ostalim pozicijama koje si je u međuvremenu priskrbio. Tako bi pojedinačni zastupnik Marjanović, u zamjenu za podršku za izbacivanje Stranke za BiH iz Vlade KS, trebao da dobije ministra za nauku, visoko obrazovanje i mlade. Upravo je visoko obrazovanje oblast kojom Marjanović desetak godina upravlja u KS i kroji je po svom.
Marjanović, pojedinačni zastupnik u KS, uspio je uspostaviti kontrolu i nad čitavim nizom nadzornih odbora, direktorskih mjesta, institucija, a najslikovitiji je primjer “Sarajevogas”, za koji je javna tajna da je upravljan od Marjanovićevih ljudi, s direktorom Edisom Bakovićem na čelu.
Marjanović sklonosti ima ka kulturi, pa mu je u proteklom periodu omogućeno da kadrovira rukovodstva i po kulturnim institucijama, od Kamernog teatra do “Collegium Artisticuma”. Nije loše za svega jedan mandat i nekoliko hiljada glasova.
Ključno pitanje
No, ključno je pitanje kako i zašto je Marjanoviću, pojedinačnom zastupniku, serijskom političkom preletaču i danas lideru lijeve stranke, omogućeno da s tako malo glasova ima toliko pozicija i moći.
Također, do danas nije jasno koje su to njegove politike, vrijednosti i rezultati koje je ostvario u deceniji ordiniranja javnim resursima u Kantonu Sarajevo, osim da je imidž urbanog, ''cool'' profesora s repom, minđušom i kožnom jaknom uspio naplatiti kao nijedan SDA-ovac.
Parafiskalni Damir
Još jedan primjer FGR uhljeba je i Marjanovićev imenjak Damir Nikšić. Samoprozvani konceptualni umjetnik, koji je javnosti postao poznat kreveljenjem po YouTubeu, drito s biroa za zapošljavanje ušao je u Skupštinu KS 2018. kao kandidat SDP-a, a tokom angažmana u ovoj stranci najupamćeniji će postati po psovanju stranačkim kolegama i pokušaju fizičkog nasrtaja na njih, nakon čega je izbačen iz partije.
Poslije toga je pokrenuo svoj vlastiti propali politički projekt, da bi se na kraju obreo u Našoj stranci, iz koje je izabran u Parlament FBiH. Preletač koji je svoje pozicije tokom godina također unosno iskoristio za pozicije u trgovini.
