Na današnji dan 1631., prema „Necrologiumu Bosnae Argentinae“, koji se čuva u Franjevačkom samostanu u Kraljevoj Sutjesci, u Olovu je preminuo fra Matija Divković, kojeg su mnogi nazivali misionarom bosanske duše.

Franjevačka provincija Bosna Srebrena nastala je u 13. vijeku, kada su, prema nalogu pape Nikole IV, u srednjovjekovnu Bosnu stigla dvojica franjevaca „vična jeziku dotične zemlje“, kako bi formirali franjevačku provinciju, koja se uspjela očuvati sve do danas, kada bilježi 732 godine postojanja i djelovanja na ovim prostorima.

U početku su franjevci uglavnom školovali vlastiti katolički vjerski podmladak, a od 17. vijeka šire svoju književnu djelatnost na narodnom jeziku, izlazeći iz crkvenog okrilja među puk, objavljujući poučne knjige dostupne svima, ne samo kleru.

Najznačajniji franjevac

Najpoznatiji i najznačajniji franjevac u historiji BiH jeste fra Matija Divković, prvi naš književnik koji je svoja djela pisao posebnim tipom ćirilice - bosančicom. Rođen je 1563. godine u Jelaškama kod Vareša. U Franjevački red stupio je, najvjerovatnije, u Olovu, gdje je završio niže obrazovanje, a zatim je teologiju završio u Italiji, što se također pretpostavlja, jer je znao latinski i italijanski jezik. Podaci o Divkovićevom životu i radu znaju se samo prema naznakama u naslovima i uvodima njegovih djela, iz kojih se vidi i da je najveću finansijsku podršku za štampanje djela dobijao od bogatih bosanskohercegovačkih katoličkih trgovaca. Poznato je i da je kao kapelan služio u Sarajevu (od 1609.), da je kasnije bio u Kreševu i u Gradovrhu (kao lektor), te da je radio u Olovu.

U znak zahvalnosti za finansijsku podršku Divković je svoja djela posvećivao pojedincima, poput uglednog Sarajlije Antuna Gregurevića i njegovog sina Pave, koji su mu pomogli da odštampa „Nauk karstianski za narod slovinski“, 1611. godine. Taj tzv. veliki „Nauk karstianski“ imao je 300 stranica, koje fra Matija, kako je zapisao: „ ...istomači aliti privede iz jezika dijačkoga u pravi i istiniti jezik bosanski.“ Tada je, također, preveo i objavio „Sto čudesa aliti zlamenia blažene i slavne Bogorodice i divice Marie“, koje je posvetio Ivanu Nikoli Matijaševiću, sarajevskom prokuratoru Male braće.

Štamparija u Mletačkoj republici

Radi štampanja svojih knjiga fra Matija je 1611. godine boravio u Mletačkoj republici, u Veneciji, a 1612. godine počeo je u samostanu Kreševo pisati svoje „Besiede“, zahvalivši se za finansijsku podršku makarskom biskupu fra Bartolu Kačiću. „Besiede Divkovića vrhu evandelja nedjeljnieh priko svega godišta“ završio je u Olovu 1614., te ih također štampao u Veneciji, 1616., kao i tzv. mali „Nauk“ (Nauk karstianski s mnoziemi stvari duhovniemi i vele bogoljubniemi), na 400 stranica. Mali „Nauk karstianski“ pisan je u obliku dijaloga između učitelja i učenika, u kome veći dio zauzimaju stihovi i proza, različitog pobožno-poučnog sadržaja, a bio je najčitanija knjiga u Bosni i Hercegovini.

Svoja djela Divković je pisao, kako je sam govorio, na „slovinskom“, bosanskom jeziku, pismom bosančicom, koje je malo preradio, našavši način kako da označi neke glasove, poput »lj« i »nj«. Kako nigdje u BiH nije bilo štamparskih slova za bosančicu, fra Matija se zaputio u Veneciju, gdje je u štampariji Petra Bertana dao izliti slova bosančice prema svom opisu i želji.

Čitanka za narod

Međutim, treba reći i da fra Matijina djela nisu originalna, što je i on sam izričito naglašavao. Njegov »Nauk karstianski« rađen je prema sličnim stranim djelima (Belarmina i Ledesme), »Sto čudesa« se oslanja na djela Nijemca Ivana Herlota, a »Besjede« na djela inozemnih pisaca V. Pepina, Bustija i V. Fererija. Ipak, ta djela nose pečat Divkovićeve ličnosti i tadašnje Bosne, jer ih je on prilagođavao ljudima svoga kraja i njihovim potrebama, negdje proširujući, a negdje tumačeći prevedeni tekst, dajući ogroman doprinos, ne samo franjevačkoj, nego uopće književnoj historiji naše zemlje, pa ga s pravom nazivamo ocem bosanskohercegovačke književnosti.

Svojim misionarskim djelovanjem fra Matija je iskazivao veliku ljubav prema svojoj zemlji i narodu, čuvajući i njegujući njegovu bosansku dušu, jer, osim što su bila vjerska i poučna, njegova djela su bila omiljeno štivo, „čitanka za narod“, ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u Dalmaciji. Njihova veličina pokazala se još za njegovog života, a pogotovo nakon njegove smrti. Takozvani mali „Nauk karstianski“, prema procjenama stručnjaka, imao je 25 izdanja. Italijanski putopisac opat Alberto Fortis zapisao je u svojoj knjizi »Putovanje po Dalmaciji« da su vjernici u Dalmaciji znali »ispraviti svećenika, ako bi se u izlaganju udaljio od Divkovića“, što je još jedan dokaz da su fra Matijina djela dio neprocjenjivog narodnog blaga.

U rodnim Jelaškama bh. velikanu fra Matiji Divkoviću podignut je spomenik, a BH Pošta je 2016. godine izdala markicu s njegovim likom.

Rođen srbijanski glumac Marinko Madžgalj

Godine 1978., na današnji dan, u Beogradu je rođen Marinko Madžgalj, srbijanski pozorišni, filmski i televizijski glumac, te pjevač benda "Flamingosi".

Marinko je odrastao u Kotoru, a nakon diplomiranja, 2000. godine, na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu, odmah je krenuo s angažmanima u brojnim pozorišnim, filmskim i televizijskim uloga, a bio je uspješan i kao pjevač i voditelj.

S prijateljem novinarom i voditeljem Ognjenom Amidžićem osnovao je bend "Flamingosi", s kojim su postigli veliku popularnost i uspjeh, iako su više puta naglašavali da su "Flamingosi" nastali u želji da zabave najuži krug prijatelja.

Bolest i smrt

Madžgalj se proslavio ulogama u komedijama “Crni Gruja” i “Drug Crni u NOB-u”, ljubavnim dramama “Ranjeni orao” i “Greh njene majke”, a briljirao je i u pozorištu, posebno na sceni Ateljea 212 u predstavama “Sedam i po”, “Zbogom SFRJ”, “Sveti Georgije ubiva aždahu”, “Avgust u okrugu Osejdž” i “Kazimir i Karolina”... Igrao je i u Jugoslovenskom dramskom pozorištu: “Šine”, “Hamlet”, “Govornica”, “Molijer”, “Kako vam drago”, “Zapisi iz podzemlja”, “Iz junačkog života građanstva”, zatim u Bitef teatru, Narodnom pozorištu, Pozorištu Slavija, Dadovu i Madlenianumu.

Kada je imao 37 godina, dijagnosticiran mu je karcinom pankreasa, koji je bio u posljednjem stadiju, te su mu ljekari saopćili da mu je ostalo još samo tri mjeseca života, koje je on, prema riječima prijatelja i porodice, proživio najbolje što je mogao.