Političko-botovska mašinerija SDA našla je sebi novu metu - Sarajevo Film Festival (SFF). U skladu s tim, njihov pravedni, islamsko-bošnjački gnjev osjetio je i svako ko se na bilo koji način drzne braniti i hvaliti jednu od rijetkih manifestacija tokom kojih Sarajevo liči na ozbiljan evropski grad.

Napad na SFF

Propust, tj. najava za film „Heroji Halijarda“, koji govori o spašavanju američkih pilota od četnika Draže Mihailovića, a koja je podvaljena u okviru programa koji je sponzorirao „Telecom Srbije“, iskorišten je od političke, botovske i paradžamijske mašinerije SDA da se po SFF-u saspu hektolitri pljuvačke, odgovornost za propust spočita trojki u Sarajevu te ogavno i šovinistički, na etničkoj osnovi, izvrijeđa direktor SFF-a Jovan Marjanović.

Hrakotinu javnog linča, uvreda i gnusnih optužbi osjetit će i proslavljena rediteljica Jasmila Žbanić, koja je stala u odbranu organizatora ovog festivala, ali i federalni ministar Vojin Mijatović, kojeg će, među ostalim, i serijski SDA-ov uhljeb i siva eminencija muderis Nezim Halilović optužiti da je agent BIA-e koji skreće pažnju s navodne promocije na etnički motivirane napade na Marjanovića.

Naravno, jasno je da je sporni trejler ovdje samo povod, a da SFF radikalima smeta festival sam po sebi – tu „žene hodaju razgolićene, popiju se hektolitri alkohola, ne fali, bogami, ni droge, a odsvira se i cijeli niz sotonističkih koncerata rok i elektronske muzike“.

Donekle se to i moralo podnositi dok je komandna palica SFF-a bila u rukama Mire Purivatre (inače rodbinski povezanog s porodicom Izetbegović), vrhunskog kulturnog menadžera koji je Sarajevu podario svjetski brend.

No, s Jovanom na čelu i s vlašću bez njih, SDA-ovi radikalni krugovi nemaju više razloga susprezati se da SFF tretiraju kao ono što on za njih vrijednosno jeste - negacija svega što su oni godinama hinjski i planski provodili u većinski bošnjačkim sredinama.

Svojevrsna je to šizofrenija SDA-ovske politike. Ona je uvijek imala dvojni karakter - jedan formalni, za međunarodnu javnost, a drugi suštinski. Spomenuti muderis savršena je personifikacija takve politike.

Ideološko licemjerje

Dok je SDA po osnivanju u svojim zvaničnim dokumentima proklamovala borbu za jedinstvenu, cjelovitu i multietničku BiH, predizborne skupove krasile su im slike Homeinija, trake Hamasa i naoštrene sablje (što je Adil Zulfikarpašić sa zgražanjem opisivao kao jedan od razloga razilaženja s Alijom Izetbegovićem).

Dok se napadnuta i međunarodno priznata BiH od agresije branila sa sekularnom armijom općebosanskog karaktera, dotle je SDA po učvršćivanju vlasti provela čistku u toj vojsci i promijenila njen karakter, zamjenjujući „pozdrav domovini“ i „borimo se“ selamom, a bosanske jedinice „muslimanskim“ jedinicama. Jednom od takvih rukovodio je upravo spomenuti muderis, u bliskoistočnoj odori, s arapskim slovima na rukavu i mudžahedinskom bradom, baš onako multietnički, sekularno i evropski.

I u mirnodopsko vrijeme, tokom posljednje dvije i po decenije, bošnjačkim sredinama nastavilo je vladati to ideološko licemjerje. Dok se SDA u svojim proglasima na sva usta kune u multietničku i cjelovitu BiH, dotle se u praksi sve činilo da se svoj komadić teritorije omeđi zelenim trotoarima i tablama s ulicama raznih Busuladžića, da preduvjet za ulazak u vlast bude dobivanje halal certifikata od Islamske zajednice, da se selam uvede kao uobičajen pozdrav u institucije, alkohol tiho protjera iz ugostiteljskih objekata, a kojekakvi vjerski učenjaci tretiraju kao polubožanstva čija riječ se ne dovodi u pitanje.

Nebošnjaci, kao i ideološki nepodudarni Bošnjaci, u takvim sredinama poželjni su samo dotle dok daju za pravo dominantnom bošnjačkom nacionalističkom narativu i ličnim interesima njegove vladajuće elite. U slučaju da se usprotive takvim vrijednostima ili dovedu u pitanje „slavnu“ ulogu SDA u odbrani i izgradnji BiH, hitro će biti označeni kao ustaše, četnici, kjafiri, komunjare, munafici, izdajnici, strani špijuni.

I to je, u suštini, vrlo kratak put, gdje, u zavisnosti od toga koliko vaše djelovanje podržava ili ugrožava interese vladajuće bošnjačke kleronacionalističke elite, možete preko noći od patriote postati četnik. Kada Vojin Mijatović pomaže SDA da preko zajedničke probosanske liste poveća svoj broj glasova, Bakir na skupu stranke za Vojina govori da je bosanski patriota. Kada Vojin, godinu kasnije, pomogne da se ta SDA sruši s vlasti, Vojin postaje agent BIA-e i neprijatelj države.

Da stvar bude gora, SDA je sišla s vlasti, ali osnovni temelji njihovog ideološkog narativa su živi i zdravi, prošireni i na druge političke stranke i brižljivo čuvani u društvu. Eklatantan primjer za to je i sarajevska gradonačelnica Benjamina Karić, koja neće propuštati priliku da se kune u zajedništvo i multietničnost Sarajeva, a koju će u praksi pak iskazivati tako što će muslimanima svaki Bajram brižljivo dijeliti baklave na Baščaršiji, ali će zato katolicima umjesto Božića čestitati kalendar.

Naravno, ni ona nije propustila priliku da se „nakači“ na antičetničku hajku na SFF, poručujući da će raskinuti saradnju i prekinuti finansiranje SFF-a (kao da su to njene pare, a ne građana Sarajeva), ako ne sankcioniraju odgovorne za takav propust.

A ona je tek jedan u nizu mentalnih SDA-ovaca pozicioniranih u svim mogućim strankama u Sarajevu.

Da je Bakiru Izetbegoviću ikad stalo do pobjede ideje, a ne gledanja smisla vlasti kao sredstva za ovladavanje društvenim resursima i feudalno gospodarenje društvom, mogao bi biti ponosan na sebe. Njihova ideja čini se da je pobijedila.

A u takvom društvu SFF, Vojin, Jasmila i ostali poželjni su samo do mjere do koje su iskoristivi za vjersko-nacionalne interese klike.

Bošnjačka prekretnica

Bošnjaci sami moraju odlučiti za šta su i moraju to glasno i jasno reći. Ako su i dalje za održavanje spomenutog sistema vrijednosti koji je uspostavila SDA, onda nisu za multietničku, cjelovitu, građansku i posebno ne sekularnu BiH i toga moraju biti svjesni. Takva BiH, sa SDA, ali i njihovim raznim „derivatima“ po drugim stankama, moguća nije. Naprosto nije.