Predsjednik RS Milorad Dodik (SNSD) već godinama važi za primjer osobe koja se neprimjereno ponaša u javnom prostoru. Njegov izjave često su bile pune uvreda, a kao mete je uzimao kako opoziciju u RS, tako sve stranke u FBiH i predstavnike međunarodne zajednice.

Posljednji na redovnom udaru su predstavnici međunarodne zajednice, pa je tako ambasador SAD Majkl Marfi (Michael Murphy) „obični politički dilentant koji misli da će svojim nadmenim ponašanjem i špic čizmicama nekog zaintrigirati“.

- Čovjek laže, da ne kažem da s*re – kazao je jednom prilikom o visokom predstavniku Kristijanu Šmitu.

Iako se mnogi zgrožavaju na ovakav medijski pristup, čini se da postoje i oni kojima se sviđa.

Ministar odbrane Zukan Helez (SDP) u posljednje vrijeme sve češće daje izjave u stilu Miloradu Dodik. Sve je počelo sa sastankom u Konjicu, kada je Dodik opsovao genocid u Srebrenici, a Helez je sav ponosan izašao u medije i kazao da mu je uzvratio psovanjem majke.

Iako ništa ne može opravdati psovanje genocida, uzvraćanje sa gnusnom psovkom nije ništa drugo no spuštanje na isti nivo sa primitivcem.

"Čuo u kafani"

Nastavio se obračun, pa je Zukan Helez rekao u medijima da ima obavještajne podatke da Milorad Dodik planira bijeg iz države, iako niti jedan iole ozbiljan zvaničnik ne bi pričao o takvim obavještajnim podacima u medijima. Uzvratio mu je Dodik na to da je možda to čuo u kafani od konobarice.

Ipak, vrhunac obračuna se dešava između kolega iz Vijeća ministara. Ministar odbrane Zukan Helez je „počastio“ ministra sigurnosti Nenada Nešića (DNS) rečenicom da mu raspoloženje ovisi od „bijelog“ te da mu treba logoped da bi ga shvatio šta priča.

Nije se dugo čekalo na reakciju Nešića, koji je odgovorio da Helezu raspoloženje ovisi od količine alkohola te da javno pljuje Dodika, a privatno je fasciniran njime.

Ništa za građane

Zukan Helez se obrušio i na još jednog kolegu iz Vijeća ministara. Poručio je da je Staša Košarac Dodikov potrčko i da bez njega ništa ne smije.

I dok građani očekuju napredak na evropskom putu i konkretne korake, koalicioni partneri se, između sebe, koriste rječnikom kakav ne priliči ni kafani, ni seoskom granapu. Svjesni su i Nešić, i Helez, i Dodik da će na tome dobiti neki jeftini politički poen, dosta pregleda na Youtubeu, ali građani od toga neće imati ništa konkretno. Da su ih stvarno pogodile optužbe oni tužili kolege.

Šarolike koalicije su nužnost u ovakvom nakaradnom političkom sistemu, ali najviši funkcioneri mogu bar toliko doprinijeti da, ukoliko nekad nema dogovora, bar se udostoje da dovedu govor na pristojan nivo političke kulture. 

U suprotnom se šalje vrlo neprimjerena slika u svijet.