Jesen je period godine s kojim uvijek dolazi pregršt finih, zdravih i ukusnih plodova, ali dunja je uvjerljivo jedan od favorita. Ovih dana sve se zlati na porodičnom imanju Danila Škere iz trebinjskog prigradskog naselja Pridvorci, koji je ujedno i jedini uzgajivač ovog voća u istočnoj Hercegovini.

Dvije sorte

U voćnjaku, u kojem je sve „pod konac”, ima 450 stabala dunje. Uzgaja dvije sorte - leskovačku dunju, koja daje količinu, te vranjski dunjac, koja daje aromu. Škero kaže da je ljubav prema dunjama počela davne 1963. godine, kada je kao dijete, živeći u Sarajevu, u sobi osjećao miris dunje s ormara.

- Kada sam 1964. godine došao u Trebinje, to me potaklo da podignem dunjik, jer je to jedina biljka koja ima plemenitost, ljubav, ljepotu i miris. Želja mi je bila da od nje proizvodim rakiju - govori Škero.

Dodaje da dunja ima i ljekovito dejstvo, ali da je on najviše koristi za pravljenje rakije.

- Jedan dio dunja prodam, a od ostatka pravim rakiju. Od 365 dana 340 provodim u voćnjaku. Veliki je to posao koji zahtijeva rad, trud i posvećenost tokom cijele godine. Faza je puno da bi se dobila kvalitetna rakija. U tom poslu mi pomaže cijela porodica, a najponosniji sam na svoje dvije unuke - kaže ovaj proizvođač.

Kvalitetna rakija

S proizvodnjom rakije počeo je 2007. godine, a da bi usavršio postupak, bilo mu je potrebno osam godina.

- Za dobru, kvalitetnu rakiju potrebna je zdrava i mirisna dunja, koja mora da odleži u podrumu oko šest mjeseci, na temperaturi od 17 stepeni, da omekša, požuti i dobije miris, da bi se pristupilo pečenju rakije. Rakija u buradima zna biti i po četiri godine. Što je starija, to je bolja. Od 100 kilograma dunje dobijem oko šest litara rakije - ističe Škero.

Trešnje i kajsije

Ovaj vrijedni penzioner, osim dunja, na svojoj plantaži ima i 450 patuljastih trešanja i oko 100 stabala šipaka, kajsija i smokava.

- Dok god me zdravlje bude služilo, penzionerske dane provodit ću u polju sa svojim voćkama, jer je moj voćnjak ponos grada - zaključuje Škero.